Grof je napisao/la:
Interesanta mu je formula. Po njoj ispada da bi iz čaše vode dobili....
0,2l vode je cca 0,2 kg vode = 200 g vode
brzina svjetlosti jest = 299 792 458 m/s, pa ispada = 200 x 299 792 458^2 =
1,8*10^19 J
Nadalje, 1 kWh = 3.6 x 10^6 J, pa ispada da je energija iz čaše vode jednaka 5*10^12 kWh = 5*10^9 MWh = 5.000.000 GWh energije
Za komparaciju sa recimo nuklearnom elektranom Krško koja ima snagu od 632 MW. Prebacimo u energiju dobivamo da ista u jednom satu napravi 632MWh energije.
Godišnje to ispada = 24 sata x 365 dana = 5.536 GWh godišnje, odnosno NE Krško treba cca 900 godina da složi energije jednake energiji "pospremljenoj" u čaši vode.
(nadam se da nisam opalio negdje u ovim jednadžbama, pa molim fizičare da me isprave
)
Istina... Lijepo to izgleda na papiru u teoriji... ali praksa je surova stvarnost. Da bi dobio totalnu anihilaciju mase (kompletno pretvaranje mase u energiju), trebaš ostvartiti direktnu interakciju s antimaterijom. Problem je kaj antimaterije nema u prirodi (makar neki tvrde da su pronašli galaktiku cijelu sagrađenu od antimaterije - nekako sumnjam u to, ali nek im bude). A da bi dobio npr. 1g antimaterije trebaš utrošiti puuuunoo više energije nego što bi dobio anihilacijom tog istog 1 g antimaterije. I sad pitanje: zar tu zakon očuvanja energije ne vrijedi?!? Vrijedi, i to kako vrijedi. Problem je u tome što su akceleratori čestica jako nesavršeni strojevi i korisnost im je puno manja od 1%. To znači da više od 99% dobivene energije rasipaju (razna pregrijavanja magneta, vodiča, itd.). Ako se dobro sjećam primjera iz knjige "Božja čestica", Fermilab ima mogućnost pojedinu česticu ubrzati do energije reda veličine 4 TeV. Za usporedbu - šibica dok gori emitira energiju od oko 20 TeV. Razlika je u tome da kod šibice tu energiju zajednički emitira milijarda milijardi čestica relativno niske energije (par keV), dok u akceleratoru tu energiju ima jedna SAMA čestica. Zanimljivo je da Fermilab za svoj rad ima posebnu elektranu koja napaja samo njega (ako sam dobro upućen) - pa si sad zamislite kolko energije se rasipa.
Btw. svima preporučujem pročitati knjigu "Božja čestica" - napisao ju je Leon Lederman, fizičar eksperimentator koji je godinama radio u Fermilabu. Za razliku od svih ostalih knjiga na sličnu temu, ovu je napisao fizičar EKSPERIMENTATOR, koji za razliku od fizičara TEORETIČARA (kao npr. Stephen Hawking) piše o onome što je zaista vidio i doživio, a ne što si je zamislio pa to teoretski dokazao. Nije da ja sad ovdje kudim Hawkinga - njegove knjige su me impresionirale, ali proći će još mnogo vremena prije nego će se njegove teorije moći dokazati ili opovrgnuti. Teoretičari dosta toga pretpostave i onda pomoću matematike svoje pretpostavke dokazuju ili opovržu. No, po meni, to je prilagođavanje fizike matematici - i to mi je neprirodno (npr. u knjizi "Svemir u orahovoj ljusci" Hawking označava vrijeme kompleksnim brojevima - ili sam jaaako glup (vjerojatnije) pa ne kužim čemu to ili je to najveća besmislica ikad viđena). Prirodnije mi je prilagođavanje matematike fizici - što se događa već više stoljeća (od diferencijalnog računa, uvođenja vektora, gradijenata, i svega ostalog). To se i danas događa - navodno se stvara nova grana matematike koja bi trebala objasniti kozmičke strune (iako ne kužim kaj je to ni pola posto).
