Ali još mi nije jasno, mislite li da su naši ljudi po nečem posebni? Genetski predodređeni za lijenost? Ili nas je ta prošla država toliko promijenila da nismo sposobni išta više raditi, tzv. problem mentaliteta? Ili uopće nije problem u narodu koliko u prilikama i političarima? Našim poslodavcima, poduzetnicima?glaskoncILLa je napisao/la:pa ono, cinjenica je da je nase drustvo puno ljencina, postoje masa ljudi kojima je domet zanimanja nova krpica, fancy auto ili kako ne radeci nista ili malo dobiti nesto. i drzava nema neke mjere kojima bi to promijenila. naravno nema bas neke mjere kojima bi i potaknula nadprosjecne. drzava is bad.![]()
i tu je ocigledna razlika izmedju onoga sto nazivamo razvijene zemlje i nas.
pitanje je da li je to dobro ili lose (lakse se zivi, sa manje stresa, a opet se i pije i jede i ima se i za krpice i auto), ali ako zelimo uci u krug razvijenih onda bi to mozda trebalo promijeniti na nacin da neka prava postanu povlastice za minimalno prosjecne, a na pocetku mozda i samo nadprosjecne cime bi se uticalo na obje kategorije.
a i ono, ako si u dzungli, onda ne mozes ocekivati da ce antilopa izletjeti pred tebe, izvrsiti samoubojstvo i nataknuti se na razanj, ako zelis jesti moras se prvo malo prosetati, razmisliti kako bi ju ulovio i slicno..
naravno, to je vrlo generalno, ne ukljucuje ljude koji zbog nekih razloga ne mogu drzati prosjek.
Što je s onom masom Hrvata koji su otišli u Njemačku raditi ili drugdje po svijetu? Često proglašavani kao vrlo vrijedni ljudi, makar radili šljakerske poslove? Oni nisu Hrvati ili?
Iako ova tema za mene nema smisla - ne možete definirati koliko je dovoljno raditi u ovakvom sustavu jer nikad nije dovoljno, uvijek će vam reći da Kinezi/Japanci rade više, da vi možete očito više raditi ako imate vremena za piskaranje po nekim internetskim forumima... Doh, i na kraju, zašto uopće živjeti kad možete raditi?