Ne! Super je što je to moguće. Super je što je netko objavio source onoga što je napravio. Ozbiljno to mislim.nicky je napisao/la:@goran_ tvoj osnovni problem leži u tome da konstantno guraš tezu da je kompajliranje paketa nedostatak linuxa.
Mene samo smeta to što se stvari koje su objektivno teške predstavljaju kao nešto jednostavno, kao nešto za što
samo treba malo virnuti u manual, pa ako to netko ne napravi sam si je kriv što eto, to ne zna.
Ali dajte probajte pogledati sve skupa očima običnog korisnika koji samo želi koristiti kompjuter kao alat.
Prvo, činjenica je da je danas sve konstantan apdejt. Brzina razvoja, ovisnost o nekoj funkcionalnosti koju je
napravio netko drugi, možda i eksperimentiranje na razvojnoj strani, pa onda sigurnosni propusti, bla bla, ima
dosta razloga. Ali open source svijet je svijet čestih promjena, a promjene u pravilu dovode do smanjenja stabilnosti.
To je jednostavna činjenica.
A korisnik koji želi kompjuter kao alat, često želi u prvom redu stabilnost, jer se ne želi zamarati samim alatom
i njegovim stanjem. I sad, kao što kažeš:
Da. I sad recimo da mu treba baš određeni program u zadnjoj verziji pa mu ostaju prve dvije opcije.nicky je napisao/la: Da ponovim, ako osoba na linuxu želi program koji ne postoji u repoima iz bilo kojeg razloga ima 3 mogućnosti: kompajlirati, uzeti distru koja ima traženi program ili odustati od tog programa.
Ako mu distribucija inače paše zbog stabilnosti, mislim da je malo šašavo mijenjati distribuciju zbog programa.
Možda danas više i nije, jer je svijet postao šašavo mjesto. Ali meni se to čini totalno, ali totalno izokrenuto.
A danas stvarno krajnjem korisniku može biti lakše promijeniti distribuciju nego nešto kompajlirati i ostaviti postojeći sistem u neraspadnutom stanju.
Korisnik znači ima 2 mogućnosti: naučiti kompajlirati ili promijeniti distribuciju. Prva mogućnost mi se čini puno
više u duhu linuxa, zar ne? Jer druga mogućnost više zapravo i nije stvar osobne korisnikove slobode, nego neke vrste
ovisnosti o predefiniranom izboru: netko je za mene nešto priredio, dao mi je komfor i ja ovisim o njemu.
U prvom slučaju (znanje kompajliranja) se radi o istinskoj slobodi. U drugom se radi o svojevrsnoj ovisnosti o
distribuciji i na kraju može loše završiti.
E sad, poanta svega je da je za istinsku slobodu potrebna i velika količina znanja koju si prosiječan korisnik često
jednostavno ne može priuštiti.
Ne, ne mislim da bi oni koji daju source morali osigurati paket. Ali pitanje težine kompajliranja povlačim zato što jednostavnonicky je napisao/la: Ili bi oni koji daju source po tebi morali osigurati i install ili exe? Ako nebi morali, zašto uopće povlačimo pitanje težine kompajliranja? Ako bi morali, zašto bi morali?
treba priznati da su neke stvari teške, a ne svaliti sve na lijenog korisnika.
Ja nikad nisam tvrdio da je transparentnost, ili mogućnost da se nešto napravi, nedostatak linuxa.
Evo napisat ću jasno:
1. Transparentnost kao takva je prednost.
2. Sama mogućnost kompajliranja je prednost.
Ali stvari su istovremeno i užasno kompleksne i to je barijera koja je za mnoge postavljena previsoko.
Tu se prosiječnom korisniku bez puno iskustva jednostavno otvori ponor.
Sigurno da nije problem naučiti napisati par naredbi tipa ./configure, make, make install. Ali ono što vrlo
često je problem, je dešifrirati sve ono što će se prije ili kasnije javiti kao povratna informacija u nekom
od međukoraka.
To je nešto kao Matrix: GUI alat za instalaciju već pripremljenih paketa iz repozitorija je zapravo život u matrixu.
Ali stvari ne proizlaze iz te iluzije, nego iz grube skalamerije koja se nalazi ispod površine.
I u prvom susretu s onim što je ispod površine, većina ljudi može samo doživjeti šok i povraćati.
Pogotovo ako su do maloprije buljili u super zgodnu žensku u crvenoj haljini. To je jednostavno tako.
E sad, postoje ljudi kojima je sve to jako interesantno i vide neki sklad u onome što je ispod površine.
Ali da bi netko bio na tom nivou, to ga mora zanimati i mora puno toga znati.
To znanje neće samo tako dobiti, nego će ga steći upornim radom. A taj rad najčešće ni ne doživljava kao rad jer
u prvom redu postoji veliki interes. Rad dolazi kao posljedica interesa i zato mu je lakše. Posao koji voliš ne doživljavaš kao posao.
E, to je geek.
Ali običan čovjek kojem komp treba kao alat, nakon što je niz godina živio samo u matrixu, ispod površine ne vidi
apsolutno ništa nego osjeća odbojnost prema moru njemu kriptičnih i nerazumljivih naziva i bude mu zlo.
To je jednostavno tako i treba to barem probati razumjeti.
