TOP TEMA: Ubuntu vijesti

[bertone]

..O najboljim distribucijama se ovde skoro i ne piše, jer nema o čemu da se piše.

Pa što se čeka majstore.. navali.

[shrike]

Najboljim distrama? Pa to ne posotji. ZA svaku distru koja radi odlično za 10 ljudi imaš drugih 10 koji imaju žasne probleme sa istima. Uopće mi nije jasno koje su onda to "najbolje distre" o kojima se uopće ne piše?

[Abzeenth]

ZA svaku distru koja radi odlično za 10 ljudi imaš drugih 10 koji imaju užasne probleme sa istima.

Ovo. 1000x ovo.

Savršeno sumiran cijeli "Linux svijet" u jednoj rečenici.

Trebalo bi uokviriti i boldati ovaj citat i staviti ga na početak svake od milijun tema "koja je najbolja distra?" na forumu, jer mislim da je ovo jedna od najvećih istina o Linux distribucijama.

Što se tiče ovog o nezastupljenosti nekih distribucija, mislim da je ta rasprava promašena jer
a) LZS odlično, i kao što je Suko naglasio, poprilično objektivno pokriva dosta velik broj distribucija;
b) nema smisla pisati baš o svakom forku forka koji izađe i predstavlja se kao distribucija, a zapravo je Ubuntu s drugačijom temom i wallpaperom;
c) LZS nažalost nema dovoljno ljudi koji bi detaljno recenzirali svaku novu distribuciju koja izađe - pa je Bertoneov prijedlog sasvim legitiman, majstore piši

[iStop]

... značajan broj???? Ja kolko vidim, to je skoro 50% ljudi, a to je takoreći većina (računajući i fork distribucije).
A da nije omiljena to nije istina. Pogledaj šta ljudi koriste. A to što su najbučniji oni sa krš distribucijama, to je već druga stvar. to je zato što s stalno u nekom problemu ili grču dal će da radi oko te svoje odlične distribucije. O najboljim distribucijama se ovde skoro i ne piše, jer nema o čemu da se piše.

Po mom mišljenju, nije stvar u tome koje su distribucije "najbolje" a koje su "krš", nego je temeljno pitanje za što se koristi određena distribucija.

Ako netko koristi određenu distribuciju samo kao alat (da bi išao na Internet, pogledao koji film, napisao dopis itd.) te potom isključi kompjutor i ode raditi nešto drugo, mislim da neće imati nikakvih problema s 99% distribucija. Meni je, recimo, na OpenSuseu sve isto kao i na Xubuntuu, jer najveći dio vremena ionako koristim LibreOffice, Firefox i VLC.

Onaj tko svakodnevno satima isprobava razne opcije unutar neke distribucije, koristiti više ili manje egzotičan hardver i na razne druge načine eksperimentira, taj prije ili kasnije mora potražiti ovdje pomoć stručnijih od sebe. Međutim, takvim ljudima one tzv. lakše distribucije nisu interesantne, pa se – kad se pogleda ovaj forum – stječe lažni dojam kako na nekim distribucijama baš ništa ne funkcionira a na Ubunutuu, ubuntoidima i drugim "lakšim" distribucijama, sve super radi.

[krofna]

Najboljim distrama? Pa to ne posotji. ZA svaku distru koja radi odlično za 10 ljudi imaš drugih 10 koji imaju žasne probleme sa istima.

To nema smisla. Još nisam naišao na računalo na kojem ne mogu Debian natjerat da radi kako treba. Problem je vjerojatnost da će korisnik napraviti nešto što ne treba / ne napraviti nešto što treba. Možda je ovo preciznije:

Za svaku skupinu ljudi koji neće s*ebat proizvoljnu distru na proizvoljnom hardveru ima skupina onih koji hoće.

[shrike]

Ne, mislio sam točno što sam rekao (i obratno). Gle, nekim ljudima koji instaliraju distru X (uključivo debian), po startu više manje ništa neće raditi. Ni grafika (bit će u cli), ni internet, ni suspend, ni ništa. Pokušaji rješavanja problema će samo voditi u nove probleme i tako dalje. No ta distra koja je ovdje radila kataklizmičke probleme nekome če drugom raditi out of the box. I nije tu pitanje da li možeš ili ne natherati da radi, već o tome kako će raditi na početku pa i dalje. I nije to problem korisnika koji je sjebao distru na proizvoljno hardveru, to je problem distre. AKo ja uzmem distribuciju X, ja ne znam da li radi il ine na mojem hardveru. Ja nisam kriv ako ne radi, kao niti ako radi - za to su odgovorni kreatori. Dakle, ne možeš kriviti korisnike jer su stavili distru na neki komp.

[DoDo]

Novi sustav paketiranja se naziva "click packages", a omogućava brže i lakše stvaranje meta-paketa nevezanih za specifičan bazni sustav ili aplikacije. Prednosti su lakši upload u repozitorije, sandboxing, veća sigurnost i manje zavisnosti. Zaživjet će u mobilnoj verziji 13.10 i na desktopu 14.10.

Nevezanih za specifični sustav osim potpune ovisnosti o Ubuntu SDK i MIR-u:

With a click package the software simply depends on the Ubuntu SDK. This means we don’t need to worry about all that complex dependency resolution: we know the dependency, the Ubuntu SDK. Additional dependencies can simply be bundled into the package.
Much of the sand-boxing work has been largely completed, although one caveat is that because we are working on Mir as our new display server, we are not investing in fixing keyboard sniffing in X (which would be a huge amount of work).

Tocno taj model koristi OS X. Jedini dependency je Cocoa (OS X SDK), a sve ostalo aplikacija sama nosi sa sobom. I ono kaj je zapravo zacudjujuce, aplikacije i nisu tak prestrasno velike. Istina, puno su vece nego na linuxu, ali opet su puno puno manje od svojih pandana na windowsima. Razlog tome je sto je vecina OS X aplikacija napravljena tako da je staticki polinkana sa svojim dependency libraryjima, a ne dinamicki, kao sto je slucaj na windowsima i linuxu. Na taj nacin aplikacija iz libraryja u binary uzme samo one funkcije koje zaista i koristi, a ne cijeli library kao sto je slucaj na windowsima i komercijalnim aplikacijama na linuxu.

Po meni je taj model dobar - ne zbog toga jer olaksava prodor zatvorenih aplikacija na Ubuntu (protiv toga inace nemam nis), nego je taj model dobar i za distribuciju FLOSS aplikacija. Npr. kad bi VLC dolazio sa svim svojim dependencyima zapakiran u jedan bundle i OS bi osiguravao da se ta instanca VLC-a sigurno linka samo sa svojim dependencyjima i core libraryima (tzv. Ubuntu SDK), onda se ne bi mogla dogoditi situacija da zbog update-a qt-a ili ffmpeg-a krepa VLC ili neka njegova komponenta. Upravo mi se to dogodilo na Archu sa VLC-om 2.0.8 - jedan od dependencyja je otiso na krivu verziju (nisam se previse potrudil saznati koji) i zvuk je postal skroz sumovit i neslusljiv. Problem sam rijesio tako da sam iz AUR-a povukel git snapshot VLC-a 2.2 koji je iskompajlirao sve svoje dependencyje i sebe i to sve spakirao u jedan paket koji radi besprijekorno.

Istina, na taj nacin se trosi vise diskovnog prostora za aplikacije, ali ljudi moji, u 21. stoljecu nema smisla cjepidlaciti oko par megabajta koji su potroseni zahvaljujuci duplo instaliranim libraryjima, ako takav nacin distribucije aplikacija uvelike olaksava

1. laksi razvoj i distribuciju aplikacija - developeri sami ubace sve dependencyje za koje su sigurni da rade dobro sa aplikacijom i ne moraju se sekirati oko toga ako ce netko na nekoj bleeding edge ili totally outdated distribuciji imati krivu verziju dependencyja
2. korisnicko iskustvo - korisnici skinu aplikaciju i ona radi - bez kompromisa. Nema petljanja po dependencyjima, nema instalacije stotina paketa koji mozda potrgaju druge aplikacije, nema krepavanja aplikacije jer se neki library updateao na krivu verziju...

Osim toga, pakiranje aplikacija u tzv. bundleove (na OS X-u je to obican folder kojemu ime zavrsava sa .app pa ga onda file manager prikazuje kao aplikaciju koju korisnik moze pokrenuti) omogucuje najintuitivnije moguce brisanje aplikacija - drag and drop u smece (ili select pa delete). Mozda zvuci smijesno, ali sjecam se svog prvog susreta sa windowsima 95 i situacije kad sam zelio obrisati neku igricu - odnio sam ikonu u recycle bin i mislio da je igra izbrisana. Nazalost, samo je shortcut bio obrisan. Jako puno ljudi ne kuzi razliku izmedju ikone, shortcuta i same aplikacije.
Dodatna prednost je da mozete imati instalirane dvije ili vise verzije iste aplikacije i one mogu raditi u paraleli - jedna drugoj uopce ne smeta.

Ako Canonical to izforsira u Ubuntuu, puno ce se aplikacija poceti pakirati na taj nacin - ne samo zbog toga jer je Ubuntu najpopularniji i prvi je na listi kojeg svi linux developeri zele supportati, nego i zbog ciste jednostavnosti generiranja takvih paketa. To ce omoguciti i laksu instalaciju tih aplikacija na ne-Ubuntu distribucije. Jednostavno cete na svoju distribuciju morati staviti osnovne stvari koje su dio tzv. Ubuntu SDK-a (dakle pthreads, kernel, gtk, neki networking library i slicno), skinut cete zipani bundle, unzipati i pokrenuti aplikaciju i ona ce bezkompromisno raditi. Nece se gubiti vrijeme na repakiranje aplikacije za razlicite distribucije sto je danas po meni najveci Szifov posao u svijetu Linuxa.

Eclipse vec i sada ima ovaj nacin distribucije - skines zip, raspakiras i radi - samo ti treba java.

Jedini potencijalni problem je upravo ovaj koji je Grof napomenuo - to radi Canonical. To dakle znaci da ce jedan od zahtjeva tzv. Ubuntu SDK-a vrlo vjerojatno biti podrzavanje Mir/XMir display servera. To mi se uopce ne svidja - ja bih radije da se zahtijeva nesto standardno, poput X-a ili Waylanda - no cak i ak mi se zelja ne ostvari, mislim da ce veliki broj distribucija popustiti i dodati Mir u svoje repozitorije, no nadam se da to nece biti potrebno...

[shrike]

Općenito se slažem sa DoDo-om (odličan post DoDo!), ali me jedino strah radi tih "par megabajta". Mislim specifično da ne postane kao win7 koji nakon instalacije uzme 30-40 GB prostora.

[Suko]

Odličan post DoDo!

[shabek]

Po meni je taj model dobar - ne zbog toga jer olaksava prodor zatvorenih aplikacija na Ubuntu (protiv toga inace nemam nis), nego je taj model dobar i za distribuciju FLOSS aplikacija. Npr. kad bi VLC dolazio sa svim svojim dependencyima zapakiran u jedan bundle i OS bi osiguravao da se ta instanca VLC-a sigurno linka samo sa svojim dependencyjima i core libraryima (tzv. Ubuntu SDK), onda se ne bi mogla dogoditi situacija da zbog update-a qt-a ili ffmpeg-a krepa VLC ili neka njegova komponenta. Upravo mi se to dogodilo na Archu sa VLC-om 2.0.8 - jedan od dependencyja je otiso na krivu verziju (nisam se previse potrudil saznati koji) i zvuk je postal skroz sumovit i neslusljiv. Problem sam rijesio tako da sam iz AUR-a povukel git snapshot VLC-a 2.2 koji je iskompajlirao sve svoje dependencyje i sebe i to sve spakirao u jedan paket koji radi besprijekorno.

U osnovi se slažem, jedino nisi baš najsretnije odabrao primjer.

Kod ovakvog problema, to što aplikacija dinamički linka samo SDK baš i nebi bilo od prevelike koristi jer bi takva aplikacija preko SDK koiristila neki od multimedia frameworka/backenda (gstreamer, vlc...) koji bi opet koristio nešto što je potrgano.

Ono što bi svakako bila prednost bi bila činjenica da Canonical mora brinuti samo o SDK i njegovima dependencyijma, a ne o poprilično velikom broju paketa (što baš i ne rade najbolje), a ako aplikacija koristi nešto van toga neka se developeri te aplikacije pobrinu da im to radi kako treba.

To bi moglo ispasti jako dobro, ali i jako loše. Ako se Canonical zatvori u svoj SDK i baci sve ostalo vjerojatno će si (ovaj put do kraja) otpiliti granu na kojoj sjede. Ako pak svaki flavor složi svoj SDK (tj. ako bude moguće koristiti Click sa različitim SDK-ovima) onda ćemo imati Ubuntu kao distribuciju sa specifičnim paketnim sustavom (i svim njegovim prednostima i manama) pa neka ga koristi onaj kome odgovara (znači, odabir distribucije prema načinu distribucije softvera, a ne prema tome koji softver se može koristiti sa tom distribucijom).