Preporuka za filmove

[iv@n]

Pogledao film Equilibrium (2002), anti utopistički film o postapokaliptičnom big brotherskoj budućnosti, gdje je nakon mnogo ratova koji su doveli gotovo do samog istrebjenja ljudske rase, odlučeno da je svatko dužan dnevno si ubrizgati lijek koji spriječava dijelovanje ljudskih osjećaja - razlog za koji se misli da je uzrok svih ratova i ljudskih konflikata. Naravno, rezultat je sivi, nadzirani svijet; uništavaju se sva književna dijela, umjetničke slike i dr. što bi moglo pobuditi osjećaje, a ekipa koja odbija uzeti "ljek" bude brzo eliminirana od strane "Clerika" - posebno obučene elite za "nanjušiti" i uništiti sve koji osjećaju.

Zanimljiva priča, zanimljiva radnja, vrhunske akcijske scene u stilu Matrixa... Svakako pogledati!

Jedina zamjerka koju imam na film je što su "osjećajni" prevladali. A bio je to svijet bliže savršenstvu.

Bliže savršenstvu? Ajde da su redatelji to tako pokušali prikazati, ali upravo suprotno, vidjeli smo sliku jednog mračnog svijeta, otupljele osobe, poput zombija obavljaju svakodnevne zadaće, a čitav svijet se najbliže može opisati kao 1984 s fragmentima Sjeverne Koreje. Totalitaristička vlast, gubitak slobode i induvidualnosti... Gubitak najvažnijeg - osjećaja; mirisa cvijeća, pogled na prekrasno kišovito jutro i dugine boje, uživanje u umjetničkim djelima, ljubavi i ostalog, pa makar to značilo i povratak naših "loših" strana poput prezira, mržnje, zavisti, ljubomore, želje za moći i dr.

Uostalom, većina stanovnika ovog plavog planeta spada među one koje uživaju u ovim dobrim osjećajima, stanje je ovakvo jer upravo onaj mali postotak, 0,00..1 stanovništva koji je bez osjećaja, što ih lako dovodi do vodećih pozicija pritom nemilosrdno gazeći sve pred sobom (Lennon je odlično objasnio u jednoj pjesmi) i time imaju mogućnost kreirati svijet u kojem ova dobroćudna i pasivna većina živi.

[tinche]

Pogledao film Equilibrium (2002), anti utopistički film o postapokaliptičnom big brotherskoj budućnosti, gdje je nakon mnogo ratova koji su doveli gotovo do samog istrebjenja ljudske rase, odlučeno da je svatko dužan dnevno si ubrizgati lijek koji spriječava dijelovanje ljudskih osjećaja - razlog za koji se misli da je uzrok svih ratova i ljudskih konflikata. Naravno, rezultat je sivi, nadzirani svijet; uništavaju se sva književna dijela, umjetničke slike i dr. što bi moglo pobuditi osjećaje, a ekipa koja odbija uzeti "ljek" bude brzo eliminirana od strane "Clerika" - posebno obučene elite za "nanjušiti" i uništiti sve koji osjećaju.

Zanimljiva priča, zanimljiva radnja, vrhunske akcijske scene u stilu Matrixa... Svakako pogledati!

Jedina zamjerka koju imam na film je što su "osjećajni" prevladali. A bio je to svijet bliže savršenstvu.

Bliže savršenstvu? Ajde da su redatelji to tako pokušali prikazati, ali upravo suprotno, vidjeli smo sliku jednog mračnog svijeta, otupljele osobe, poput zombija obavljaju svakodnevne zadaće, a čitav svijet se najbliže može opisati kao 1984 s fragmentima Sjeverne Koreje. Totalitaristička vlast, gubitak slobode i induvidualnosti... Gubitak najvažnijeg - osjećaja; mirisa cvijeća, pogled na prekrasno kišovito jutro i dugine boje, uživanje u umjetničkim djelima, ljubavi i ostalog, pa makar to značilo i povratak naših "loših" strana poput prezira, mržnje, zavisti, ljubomore, želje za moći i dr.

Uostalom, većina stanovnika ovog plavog planeta spada među one koje uživaju u ovim dobrim osjećajima, stanje je ovakvo jer upravo onaj mali postotak, 0,00..1 stanovništva koji je bez osjećaja, što ih lako dovodi do vodećih pozicija pritom nemilosrdno gazeći sve pred sobom (Lennon je odlično objasnio u jednoj pjesmi) i time imaju mogućnost kreirati svijet u kojem ova dobroćudna i pasivna većina živi.

U par rečenica si opisao sadašnju situaciju. Voljela bih da nisi u pravu.

[PunkBastard]

Nope, život se i svodi na to da bar nešto korisno čovjek radi u životu, dopuštanje osjećajima da prevladaju smanjuje produktivnost također te osobe koje dolaze na vlast i ugnjetavaju male ljude je zbog osjećaja moći i pohlepe. Da se mene pita ljudi bi bili radilice i bez pogovora obavljali svakodnevne zadatke da višom stopom produktivnosti. Uzmimo za primjer jednog znanstvenika, kada bi taj znanstvenik dopustio osjećajima da prevladaju to sve bi mu okupiralo misli i možda blokiralo neku stvar koja bi mogla ubrzati napredak čovječanstva, s druge strane, kada ne bi imao osjećaje da mu smetaju i koncentrirao se samo na taj posao bio bi daleko produktivniji.

[iv@n]

Da se mene pita ljudi bi bili radilice i bez pogovora obavljali svakodnevne zadatke da višom stopom produktivnosti.

Uzmimo za primjer jednog znanstvenika, kada bi taj znanstvenik dopustio osjećajima da prevladaju to sve bi mu okupiralo misli i možda blokiralo neku stvar koja bi mogla ubrzati napredak čovječanstva, s druge strane, kada ne bi imao osjećaje da mu smetaju i koncentrirao se samo na taj posao bio bi daleko produktivniji.

Uzmimo primjer, Nikolu Teslu. Ima tu istine, čovjek se potpuno posvetio i napravio nevjerovatne stvari. Ali i danas ljudi rade nevjerojatne stvari, a pri tom imaju obitelj i život, umjesto afere s golubom ili što već ne.

[PunkBastard]

Baš to, radilice, i kako ja vidim da bi ljudska rasa trebala izgledati jest da postoje ti znanstvenici koji unaprijeđuju ljudsku rasu jer bi ljudska rasa trebala težiti napretku a ostali koji nisu te sreće da razumiju složene mehanizme raznih teorija i koji nemaju ideje vrijedne realizacije, ideje koje bi osigurale razvoj čovječanstva rade ove "obične" poslove dok mogu i onda u starosti dok su pokretni i korisni žive a kada su prikovani za krevet, eutanazija i gotovo. Život je općenito precijenjen, ljudi na život gledaju kao nešto uzvišeno, skoro pa kao na neko božanstvo a ustvari kao i život svake životinje ili biljke proći će. Tako da bi čovječanstvo trebalo odabrati jedan cilj (konačan ili beskonačan) i generacijama se približavati tome cilju tako da se sve svodi na to da dok čovjek može raditi radi i pridonosi zajednici i čovječanstvu u ostvarenju toga cilja a kada više ne može jednostavno nije koristan i treba prihvatiti kraj. Život kao i sve drugo ima rok trajanja, kod nekih je kraći kod nekih duži ali svaki život završava i nakon njega dolazi novi.

btw: ova rasprava više nije za ovu temu iako je osvrt na radnju iz filma.

[bertone]

@Punk, čime si se ti predozirao danas

[tinche]

Baš to, radilice, i kako ja vidim da bi ljudska rasa trebala izgledati jest da postoje ti znanstvenici koji unaprijeđuju ljudsku rasu jer bi ljudska rasa trebala težiti napretku a ostali koji nisu te sreće da razumiju složene mehanizme raznih teorija i koji nemaju ideje vrijedne realizacije, ideje koje bi osigurale razvoj čovječanstva rade ove "obične" poslove dok mogu i onda u starosti dok su pokretni i korisni žive a kada su prikovani za krevet, eutanazija i gotovo. Život je općenito precijenjen, ljudi na život gledaju kao nešto uzvišeno, skoro pa kao na neko božanstvo a ustvari kao i život svake životinje ili biljke proći će. Tako da bi čovječanstvo trebalo odabrati jedan cilj (konačan ili beskonačan) i generacijama se približavati tome cilju tako da se sve svodi na to da dok čovjek može raditi radi i pridonosi zajednici i čovječanstvu u ostvarenju toga cilja a kada više ne može jednostavno nije koristan i treba prihvatiti kraj. Život kao i sve drugo ima rok trajanja, kod nekih je kraći kod nekih duži ali svaki život završava i nakon njega dolazi novi.

btw: ova rasprava više nije za ovu temu iako je osvrt na radnju iz filma.

Previše je toga ovdje rečenog za pobit, ali kako si rekao, ovoj raspravi ovdje nije mjesto.

[PunkBastard]

@Punk, čime si se ti predozirao danas

Ničim, ja tako gledam na život ali se moram prilagoditi ovome što imamo trenutno.

[bertone]

@Punk, čime si se ti predozirao danas

Ničim, ja tako gledam na život ali se moram prilagoditi ovome što imamo trenutno.

Ehhh što je mladost .. odoh sad sam sebi opaliti jedan jer smo debelo otišli u OT

[PunkBastard]

Nije baš toliko u offtopic kada se sve vrti oko radnje filma