Parlamentarna desnica koja bi reprezentirala desni dio sve polariziranijeg biračkog tijela još nije formirana kao npr. u Mađarskoj ili Grčkoj (u nedostatku takvog izbora, biračko se tijelo priklonilo onom najbližem - Ruži Tomašić), ali to ne znači da izvaninstitucionalni ekstremi ne jačaju. U ovakvim situacijama vodeće stranke teže centru kako bi pokupile što više glasova iz cijelog političkog spektra no time se odriču ideologije s kojima se, promjena željno pučanstvo može poistovjetiti i tu se stvara prostor za sve ekstremnije dionike na političkoj pozornici. I lijeve i desne. Kad će se takve stranke isprofilirati, pitanje je samo vremena, a da se to gotovo deterministički događa, dovoljno je pogledati obližnje zemlje koje su isto pogođene krizom.
Upravo to i želim reći, Hrvatska se ne može usporediti s ostalim zemljama. U Hrvatskoj priklanjanje desnim ili lijevim strankama nije odraz gospodarske neimaštine i traženja boljih ljudi, nego obiteljskoga opredjeljenja, svjetonazora i zato ne postoji artikulirana radikalna desna stranka. HSP - HDZ - to je raspon glasova tih tradicionalnih desničara ili ovih mlađih koji će kasnije izrasti u tu folklornu skupinu. I kako HDZ ide prema centru, pravaške stranke dobivaju više glasova, a kako ide prema desnome manje, a katkad i kohabitiraju. Ne vidim nekoga prostora za razvoj organizirane ekstremne desnice ni u svijesti ljudi, a ni u novijoj praksi.
I "desni" i "lijevi" na vlasti, iako ne promiču fašizam, uvelike su odgovorni za njega jer ga nije dovoljno osuditi samo s govornice, već i konkretnim potezima, npr. prestankom stroge politike štednje koja se prelama preko leđa siromašnijih slojeva društva. Priznat ću tu, prošla je vlast, na dobrobit društva, bila manje efikasna u primjenama mjera štednje pa makar bila "desna" No ni SDP/HNS, ni HDZ (isto kao ni HSP-* ili Laburisti) ne zazivaju drugačiju ekonomsku politiku od trenutne.
To sam i rekao, one mogu biti samo katalizator za neku možebitnu radikalizaciju. Ali, hrvatsko je društvo prilično inertno, bez obzira ne štrajkove i prosvjede. Ne vjerujem da bi se na krilima borbe za radnička prava ili općega nezadovoljstva mogla razviti radikalna desnica.
Pa danas imamo sve te faktore: neimaština, smanjivanje radnih prava (bujanje neizvjesnog, odnosno prekarnog rada), društvenu krizu i sve više štrajkova, pa čak i zauzimanja upravnih zgrada i tvornica (sve to srednjostrujaški mediji uvelike marginaliziraju i prate više kao neku atrakciju tako da se i dalje čini da je sve "vazda isto", no onaj tko priča s ljudima van svog uobičajenog društva može svjedočiti da ljudi posla jednostavno nemaju i/ili da ne primaju plaću što nije "isto").
Mislim da je razvidno da se „vazda isto“ odnosilo na političku scenu. Što se radikalno promijenilo u 10 godina? Desnica je smanjena na jednoga zastupnika od negdašnjih 6-7, ojačale su lokalne stranke kao HDSSB i u Sabor su ušli populisti sa sindikalnim iskustvom. Sabor je ogled političke volje građana u danom trenutku, ne mislim da bi se išta promijenilo da su izbori danas, možda bi se izmijenile strane u oporbi i vlasti, ali u samom se sastavu ništa ne bi radikalno promijenilo. Da postoji potreba da se razvije neka stranka s jasno artikuliranim ciljevima, ne s ceremonijalnom parolom „mi hoćemo nešto treće“, nego velika skupina ljudi s jasnim stavovima, pa bili oni i šovinistički i fašistički, ona bi se razvila kao u Grčkoj.
Što se tiče ćirilice i ovog "obiteljskog" referenduma, oni nisu spontano organizirani (kao npr. Fejsbuk prosvjedi) već iza njih stoji dobro financirana infrastruktura. Tko se krije iza tih udruga i inicijativa mogu samo pretpostaviti, ali je sigurno da do jučer nepoznata udruga ne može sama organizirati toliko štandova (referendum), niti si ljudi mogu sami platiti autobuse/vlakove za Zagreb (ćirilica). Uostalom, zašto u Vukovaru nije bilo prosvjeda kad je statut grada promijenen da uključuje i dvojezičnost? Možda zato što ga je izglasao HDZ?
Samo bi glup pomislio da jesu. Oni su osmišljeno lobiranje i to je u redu, nije li? Koja je razlika ako se ljudi okupe na FB-u ili ako ih financira crkva i netko ih mobilizira, ta nemaju svi ni Facebooka.
Nitko ne želi govoriti o ekonomskim problemima, a o njima nisu govorili ni nacisti. Cilj je zamijeniti teze i reći da je netko drugi kriv za nestanak radnih mjesta i siromaštvo.
Sigurno više nego Ruža Tomašić, ovo je rekao Goebbels:
Tri milijuna ljudi nema posao i uvjete za život. Naši političari žele sakriti to stanje. Govore nam o nekakvim mjerama i novim pravilnicima. No, za njih je stanje sve bolje, a za nas sve lošije. Iluzije o slobodi, miru i prosperitetu koji su nam obećane kada smo uzeli sudbinu u svoje ruke sada nestaju. Ova neodgovorna politika će dovesti do potpunog kolapsa našeg naroda.
Stoga zahtijevamo pravo na posao i normalne uvjete života za svakog našeg radnika. Dok smo mi sanjarili o nedostižnim fantazijama, drugi su nam oteli imovinu. Neki nam danas govore kako je sam Bog tako želio. Nije istina. Sav novac je prebačen iz džepova siromašnih u džepove bogatih. To je prijevara, sramotna, okrutna prijevara !
Želimo Vladu nacionalnoga radništva, državnike koji će obnoviti ovu zemlju.
Želimo uništenje ovog sistema izrabljivanja ! Živjela radnička država !"
Ruža ostaje u svojem fokusu interesa, bilo bi mi teško zamisliti da ona ili neki drugi desničar izjavi što slično.
S obzirom na neku do sad dosegnutu civilizacijsku razinu tolerancije, izjave Ruže i zaslužuju zgražanje, no već smo navikli na takav diskurz pa to nije "strašno". Uvođenje takvog diskurza samo znači, ako političarka može govoriti o "gostima" bez sankcija, maturanti mogu pjevati ustaške budnice i mjeriti visinu kukuruza. Te figure na političkoj sceni oko kojih se vodi polemika treba shvatiti kao opće tendencije u društvu, a ne kao izolirane i slučajne događaje. Nije problem Dalmatinska zagora jer oni su "stabilni" faktor, najveći su problem mladi kojima prolazi život bez posla i primanja... Nije opasna ta "folklorna" desnica koja predstavlja tradicionalne vrijednosti, već ova ekstremna koja je u nastanku (ova prva joj može samo dati ideje o "nacionalnom" identitetu).
Ali te ekstremne desnice u nastanku nema, ti koji pjevaju ustaške budnice, maturanti ili tko već, ne pjevaju zbog ekonomske situacije, nego zbog ideje o nacionalnom identitetu, zbog alkohola, dnevnopolitičkih prepucavanja i političkih odluka koje im ne odgovaraju na svjetonazorskoj razini i na posljetku društva (sad možemo osuditi društvo, diskurz folklornih desničara i odgoj). Ali to nije kritična skupina niti će se ona u nju pretvoriti.
Zbilja bi bilo čudno da je Hrvatska neka iznimka i da ostanemo (postanemo?) multikulturalni i tolerantni kad zemlje u boljoj situaciji od nas "padaju" na tom planu (Grčka, Njemačka, VB, Danska, Francuska...).
Tu su problemi dublji. Koliko god multikult bio utopijska ideja suživota, ona u praksi pada. Ne svuda, ali u zemljama koje su naglo otvorile svoje granice ljudima iz država s prevelikim kulturnim, religijskim, jezičnim razlikama i razlikama u obrazovanju, a nisu im sve to bile spremne pružiti, uklopiti ih u društvo i educirati pale su na tom planu, tada s obje strane imamo radikalizam. I mogu se dogoditi mnogo veće pizdarije od ovoga što se trenutačno događa.
Možeš mi pojasniti ovo boldano? Želiš reći da je nakana Crkve samo da zaštiti riječ brak da se ne koristi u druge svrhe osim one hetero-prirode? Ako je tako, onda bi pristali i da se riječ brak izbaci iz svih zakona i službenih dokumenata. Time bi se razriješilo taj problem jer sumnjam da bi LGBT zajednica imala išta protiv ako im se ustupe i sva druga prava koja ima "standardna" zajednica muškarca i žene pod uvjetom da ne zovu tu zajednicu brak... Čemu onda toliki trud oko referenduma ako je namjera tako trivijalna? Idemo onda i s referendumom da nije "tastatura" nego "tipkovnica".
To je moje opažanje, a tomu u prilog idu i izjave sudionika inicijative. Crkva naravno ne će eksplicitno to priznati niti će podržavati prava poput posvajanja djece i još neka simbolična ili brisanja riječi brak (što naravno ne bi ni trebala), ali mislim da sve ide tomu da se uz brak stavi i zajednica xy koja će ostvarivati mnogo već prava nego sad, primjerice nasljeđivanje imovine, registracija, mogućnost rastave, reguliranje osobnih prava i dužnosti bračnih drugova itd. i da bi to bilo regulirano nekim dodatakom obiteljskom zakonu, a brak bi kao institucija ostao netaknut i definiran ustavom te zaštićen s 2/3 saborskih glasova. Čini mi se da je to crkva primijetila.
Nije ni tastatura ni tipkovnica, nego slovište
Tipkovnica je preuzeta iz slovenskoga (mislim), ali mi nemamo glagola tipkovati ni dometak nica za tvorbu riječi toga značenja.
Pa i da je "isto", iako se javni diskurz nepobitno mijenja na gore, činjenica je da nema napretka i još smo uvijek na problemima komunizma i ustaštva. Sumnjam da smo na njima jer su omiljena tema uz kavu već zato što pušu vjetrovi koji (ponovno) raspiruju te probleme.
Na gore? Probaj malo premotati vrpcu i pogledati starije saborske rasprave. Što se tiče ideoloških rovova, ide to i dalje od ustaša i partizana, to je započelo u 19. stoljeću i trajat će još neko vrijeme.
Hmm, pa jel mogu dobiti neki link/portal na kojem to rade bolje da usporedim? Večernji i Jutarnji (namjerno ih trpam u isti koš) nisu ni za dječji vrtić. Index koji ima niži standard tekstova od volonterskog portala kao LZS?
Hrvatsko Slovo
Naravno, za blic informiranje uglavnom Večernjak, znam posjetiti i Fizzit, a ostalo (Net, Index, JL, NL) svaki dan „prođem“.
), opet govori da je ovo produkt krize, a ja još uvijek čekam dokaze da to nisu uobičajena odstupanja. Samo treba premotati vrpcu unatrag i pogledati što se događalo od 90-ih naovamo. Mislim da se traži posljedica tamo gdje se ne bi trebala tražiti. Da nije donesena odredba o zdravstvenom odgoju, ne bi se digla bura. Sve se svodi na akciju - reakciju. Ona bi bila univerzalna, možda još i gora da je donesena početkom tisućljeća. Sjetite se prvih prideova i reakcija u društvu. Ja tu uz najbolju moguću volju ne mogu vidjeti nikakovu poveznicu.
No oni nisu ni bitni ovdje, jer mi ne raspravljamo o tehničkim inovacijama, nego o puno kompleksnijim pitanjima. Ne možeš dizajnirati društvo u vakuumu i reći: eto, to je moja inovacija. Zar smo došli do te razine da filozofiju zovemo inovacija? Da ti meni pokažeš da prvo razumiješ postojeće koncepte i onda prezentiraš nadogradnju ili neku novi ideju na temelju ili u odnosu na njih, pozorno bih te saslušao. Ali kako da te pozorno i ozbiljno slušam kad ti ne barataš ni osnovnim pojmovima?
Ne možeš se pozivati na svoju buduću potencijalnu Nobelovu nagradu prije nego je dobiješ (osim ako nemaš vremenski stroj, ali bi mi morao onda barem reći brojeve lutrije za sljedeće izvlačenje). Do kad ne postaneš autoritet, moraš svoje ideje dobro argumentirati i postaviti ih u odnosu na trenutno znanje. A da bi mogao to, moraš poznavati trenutno znanje. Do tad ćeš biti šarlatan pa makar imao zbilja radikalne ideje daleko ispred svoga vremena.
Vjerojatno ćeš reći da to nije matematički dokaz, ali te ja onda upućujem na 
