čavrljanje

[bertone]

Ja od tog četvrtog nadalje u novoj školi više nisam imao nikakve probleme .. uz mene je došao podeblji dosje s lažno prikazanim stanjem zbog kojeg su se lokalni frajeri maknuli od mene ili su odlučili da je bolje da smo si dobri .. a s nastavnicima nisam imao problema jer nisam prenio niti jednu ocjenu iz stare škole (nisam imao ni što osim jedinica i pokoje dvojke) tako da sam komisijski polagao sve predmete kako bi mi mogli zaključiti ocjenu na kraju prvog polugodišta pa su shvatili da ono kaj je u dosjeu i nije baš istina.

[Lutherus]

Tak to obično i biva.

[shrike]

Jedino što sam ja skužio je da sa nasilnicima nema razgovora, batine rješavaju stvar u ultra kratkom postupku.

[bertone]

Možeš ih i na spiku .. ali moraš biti jeb*** mentalno jak.

[iv@n]

Sustav tu nikad nije funkcionirao, a ne funkcionira ni sada, što je zapanjujuće. Djeca su ostavljena sama sebi da se snalaze, a nije lako biti dijete. Sjećam se pedagogice iz osnovne škole, ona je tamo bila kao neka figura, viđali smo je nekad da prolazi hodnikom ili ako si do ravnatelja išao, prošao bi pored njenog ureda. Apsolutno nikakvu funkciju ta osoba nije obavljala. Mislim da još uvijek radi u toj školi.

Djeca znaju biti jako okrutna, najčešće bude jedan ili dva negativca, za kojim se ostali onda povode. Bilo je i kod nas takvih slučajeva, čim se za nekog znalo da je siromašan, to je automatski značilo da "smrdi" i nitko nije htio sjediti pored njega, jer "smrdi" i "ne kupa se", pošto je siromašan, jel. Ima super epizoda South Parka na temu, kad je Cartman postao najsiromašnije dijete u školi, mislim da je 13 ili 14 sezona.

I roditelji tu imaju veliku ulogu koju ne obavljaju. Zauzeti poslom, obavezama i životom, teško se nađe vremena sjesti i popričati sa svojim djetetom. A i pričati treba znati, imati pravi oblik komunikacije. Ne bi trebalo stati kod onoga: "Kako je bilo u školi? - Dobro".

[iv@n]

Imali i mi jednog takvog u osnovnoj. Nema kaj nije švercal i kral. Od čunga lunga u dućanu kasnije provala, krađa autiju, droga,...dio veći dio srednje provel u Pahinskome a tam se uozbiljil i skockal pa upisal fax i sad je inspektor na odjelu za kriminalistiku.

Sa mnom u osnovnu su išla dva dečka, koje slobodno možeš okarakterizirati kao psihopate. Jednom je stari bio policajac, jako okrutan tip, tukao ga je kablom za utičnicu, hvatao za vrat i bacao na zid, grozne stvari, pa je ovaj morao stalno prekrivati masnice. Naravno, to je na njega utjecalo, tako da je i sam postao nasilnik, tukao i zadirkivao drugu djecu. Nimalo osjećaja empatije kod njega, jednom prilikom smo ispred škole našli male mačiće, on je jednog uzeo, dragao ga malo, a onda bacio iz sve snage u vis i daljinu. Ako ste mislili da se dočekala na noge - nije Bilo je krvi i svega, a on se samo smijao. Danas radi kao policajac, inspektor. Sada svoj bjes može "legalno" izbaciti na klincima s jointom, kao što je nedavno bio slučaj u Županji, kad je dečko preminuo dvadeset dana poslje (tjerali su ga da radi sklekove, drži ruke u zraku, tukli, šamarali... standardna procedura, tek sutra se javio doktoru).

Bio je još jedan, odvratna osoba, nitko ga nije mogao smisliti, također nasilnik, kako fizički tako i psihički, posebno je djelovao u akcijama kao što je slučaj s ovom curicom, ali i dijelio šamare i pljuvao slabije od sebe. Gdje je sada? Također radi kao policajac, naravno, inspektor. Policija je za psihopate odličan posao za kanalizirati svoj bijes/frustracije i proći nekažnjeno. Da ne rade taj posao, možda bi bili po novinama kao nasilnici, silovatelji ili nešto treće.

Želim naglasiti da ne generaliziram, normalno da nisu svi u policiji takvi, samo konstantiram da određenom postotku sigurno ima takvih slučajeva.

[Vl@do]

Razgovor i samo razgovor. Još danas me moji zezaju kako sam znao sazvati "sastanak kućnog savjeta". Riješavali smo tako svi skupa sve probleme od najmanjih do najvećih. Za stolom, cijela obitelj. Odmah sada i u startu, jer ako se zanemari, sitnica postaje veliki problem.
I još nešto. Djeci treba vjerovati, čak i kada nisu u pravu. Iako je upitno da li dijete može biti u krivu. Naše mišljenje ne mora uvijek biti ispravno zato što smo stariji.

[Slamd64]

Ima tu i uticaj drustva. Znam neke koji su se poceli drogirati ili postali kriminalci iako poticu iz dobrih i stabilnih porodica, s nekima sam od njih i odrastao.

Gesendet von meinem Xperia Neo V mit Tapatalk 2

[Vl@do]

Naravno da društvo utječe na odgoj, ali roditelji su ti koji su jedini odgovorni. Moraju usmjeriti energiju više u smjeru svoje djece nego u smjeru karijere, novaca i bezvrijednih vrijednosti. Osim toga djeca su prioritet (barem bi trebala biti). Tada su šanse za uspjeh veće i manji je postotak onih s početka priče. Vjerujte, kada se taj trud roditelja jednom počinje vračati, nema tih novaca kojima bi se to moglo opisati. Veseli me sada kada mi kažu da sam ispravno postupio prije nekih 20-ak godinica.

[Slamd64]

Slazem se s tobom. Nevezano za odgoj, svaki ulozeni trud se kad tad isplati, naravno, ako se ulaze u prave vrijednosti.

Gesendet von meinem Xperia Neo V mit Tapatalk 2