zole052 je napisao/la:Koliko sam primjetio skoro svaka distra se zna poceti raspadati kada se ipak malo previse razigras sa velikim promjenama u os-u...
Kad znaš točno gdje je što i kako radi, onda lako i popraviš, ne reinstaliraš. Kad ne znaš, onda je lakše reinstalirati. To mi je bio glavni poticaj da uopće potražim alternative poput LFS-a kojeg sam koristio kao glavni OS, a sada koristim Arch jer dobijem slično, a opet je jednostavnije jer je netko većinu posla već odradio. Ovi sustavi "za ljude bez života" ti kasnije zapravo uštede vrijeme i kad se pojavi problem znaš točno kako ga riješiti. Velike distribucije, kao Ubuntu ili Suse su mi uvijek bile kao crne kutije. Ne kažem da se ne može naučiti i njih u detalje, ali to mi je nekako naopak postupak

Bolje mi leži kad od početka gledam što se događa. Mislim da bi svaki korisnik trebao malo bolje proučiti svoj OS. Pomalo, svaki dan ponešto pročitati. Ovo vrijedi za svaki OS, ne samo za Linuxe.
Uvijek nakon što instalirate OS i podesite ga po želji, napravite image dok još radi kako treba. Stvarno je jednostavno i ne traje dugo, a daje ti slobodu prčkanja (i samim tim učenja) do mile volje.
Sve ove priče o prosječnom korisniku zaboravite. Računala su još uvijek komplicirani strojevi, a njihovi OS-evi nesavršeni. Rad s bilo kojim OS-om zahtijeva određeni angažman i učenje. Zanimljivo je da što korisnik ima više znanja, raspadanje OS-a postaje sve rjeđe
Nisam želio nikom soliti pamet, ali mislim da ovo treba ponavljati s vremena na vrijeme posebno zbog novih korisnika koji dođu na ovaj forum. Sad je Suse in, pa da iskoristim...

1986-1990: Commodore64 / 1990-1994: Amiga 500 / 1995-1996: Amiga 1200 / 1997-2001: N/A@home /
2002-2004: Windows98, XP /
2004-2005: Knoppix, Mandrake / 2005: Mandriva, Ubuntu / 2005-2009: LFS / 2009-2010: Mint /
2010-... Arch