Yorkin je napisao/la:
U jednom od onih članaka što mi ih je max nalijepio u svoj post (a ako se sjećam... nešto je slično i Stallman spominjao u preambuli svih triju GPL-a), autor jednog od članaka je stavio naglasak da "free u engleskom znači i slobodno i besplatno".
Ako se ne varam, Stallman tvrdi da free softver se odnosi na to da je slobodan, daklem, developer daje i softver i njegov izvorni kod, eh sad... dal besplatno? (mislim da u GPLv3 baš o tome priča Stallman)
.........
E jbga, sad sam zaboravio što sam htio reći
No, uglavnom... ostaje činjenica da "free as in besplatan" developerima neće donijeti kruha na stol. Ne kažem da su Red Hat, Canonical, MS ili tko god dobri ili loši dečki, ali ono... ma mislim... ne bi smjeli tako preko tuđih leđa, to da... al i ta leđa trebaju nešto jesti.
I budete li se nastavili ovako prepucavati samo zato jer sam ja pitao što je to GPL 1, 2, 3... iz protesta ću pobrisati Mint i vratiti se na Windowse
I 4ndy, da se nisi usudio pitati "A čemu taj smiješak?" xD
== Besplatan vs. slobodan ==
Zbog siromaštva engleskog jezika nastaje pomutnja: "free" na engleskom može značiti i slobodno i besplatno pa se upravo zato naglašava da postoji "free as in free beer" i "free as in free speech". U hrvatskom jeziku nemamo takvih problema pa je "free software" isključivo slobodan softver, dok je "freeware" besplatan softver. Slobodan softver može se prodavati i komercijalizirati sve dok se poštuje licenca pod kojom je licenciran (a to u pravilu znači da je dozvoljena modifikacija, dijeljenje, proučavanje i sl.). Besplatan softver ("freeware") u pravilu se ne smije komercijalizirati od strane korisnika ili mijenjati niti je za njega dostupan izvorni kod. Odgovor na često pitanje je -
slobodan softver ne mora biti besplatan. Nitko ti ne brani da snimiš razno-razne distribucije po CD-ovima i prodaješ ih za koliko god želiš. U tom slučaju u tvom uspjehu spriječavaju te samo zakoni tržišta, odnosno činjenica da netko to može raditi i jeftinje ili čak besplatno (upravo zato
slobodan softver najčešće je i besplatan).
GPLv2 i GPLv3 vrlo su slične licence i postoje s istom namjenom (da se
zaštite slobode korisnika softvera), no GPLv3 napravljena je s ciljem da pokrpa problem(e) GPLv2 koji se otkrio kad su firme počele koristiti GPLv2 licenciran softver no istovremeno onemogućavajući korisnicima softverske slobode koje bi im GPLv2 trebao omogućavati po svojoj namjeni.
Problem GPLv3 proizlazi iz njegove konkretizacije da riješi te probleme jer takve prenormativne licence uzrokuju komplikacije u praktičnoj upotrebi - indirektno otežavaju nešto što ne bi trebale, a uz to ne postoji pravna praksa s GPLv3 čime je se kompanije boje upotrijebiti jer ih može nešto zateći novo i nepredvidivo u sudskom parničenju te time uvesti nesigurnost u njihovo poslovanje.
== Korporacije ==
U užem smislu, nema u pravilu ništa nemoralno u tome kako korporacije poput Red Hata ili Canonicala zarađuju na Linuxu: i dalje omogućuju korisnicima softverske slobode, no naplaćuju svoj "know-how", odnosno tehničku i svaku drugu podršku. U usporedbi s MS-om to je poštenije jer ne dovode korisnike u nezavidan položaj gdje korisnik ima prava koliko ima para.
U širem smislu, čim postoji logika profita kao primarnog cilja (što je neupitno kod svake korporacije), neke moralne ograde i ideje polagano se iskrivljuju i kreće će s narušavanjem korisničkih prava kako bi se iscijedilo što više novaca. To radi i Canonical i Red Hat i Google i gotovo svaki igrač u slobodnom softveru. No, taj širi kontekst ne možemo više proučavati kroz pravne procese ili čak samo kroz slobodan softver već je logika profita osnovno načelo ovog ekonomskog sustava, stoga se ta diskusija i borba mora dići na apstraktniju razinu.
U tom nekom, pravednijem sustavu, dobra koja nemaju trošak po jedinici (softver, ali i sva druga intelektualna djela kao glazba, knjige) jer se mogu beskonačno umnožavati bez troškova, zahtjevaju drugačiji pristup, a to je da ih sve shvaća kao zajednička, štoviše javna dobra. U najbližoj analogiji to bi bilo kao ceste - svi ih koristimo, a ne plaćamo ih po "jedinici korištenja" već ih financiramo kroz zajedničke namete bez obzira imali uopće auto ili vozili se po konkretnoj cesti. Na taj način društvo bi financiralo programere kroz poreze i prireze da naprave softver koji je društvu potreban i onda bi se on slobodno koristio i dijelio, a programeri bi bili plaćeni za svoj posao. Konkretne zahtjeve i mogućnosti pojedinac bi mogao sam platiti, kao što sam plaća asfaltiranje prilaza u svojem dvorištu.
Neki vide problem ovog modela što ne bi mogli nešto "novo" isprogramirati i onda za taj svoj trud voditi luksuzan život na jahti, ali takvi ionako ne razumiju što znači socijalna kohezija i društvena ravnopravnost.
A neutron walks into a bar; he asks the bartender, 'How much for a beer?' The bartender looks at him, and says 'For you, no charge.'