Tema je zapravo načeta napisima od 4ndY-a u temi GPL licenci i mojim razmišljanjima na temu slobodnog softvera.
Stvar je jasna: Kako bi slobodni softver mogao globalno zaživjeti i razvijati se još boljem maniru nego do sada, potrebno ga je uklopiti u sadašnji model društva kojim dominira vlasnički softver i novac kao ajmo reći jedini sustav vrijednosti (nećemo ovdje polemizirati o tome kako je neki sustav vrijednosti krivi ili pravi, nego se zadržavamo na činjenici da jest takav kakav jest).
Dakle, s jedne strane imamo sustav naplate kroz vlasnički softver i on predstavlja sadašnje stanje poslovanja, a s druge strane imamo slobodni softver koji ima sve slobode korištenja, kopiranja i izmjene, te kao takav, po uvriježenom mišljenju ne može biti garancija (ili možda može?) kako bi se kroz njega mogla vršiti naplata utrošenog rada za njegov razvoj i održavanje.
Razmišljajući na ovaj način o FOSS-u, te pročitajući poneki članak kao npr. ovaj, dolazi se do zaključka kako bi se umjesto softvera trebala naplaćivati usluga podrške, razvoj specifičnosti u tom istom softveru, naplata fizičke distribucije softvera (kutija, štamapana dokumentacija, DVD-i), držanje tečajeva i radionica rada u tom softveru.
Međutim, postavljam si pitanje da li je to dovoljno? Da li bi se neka firma mogla pokriti na taj način?
Na pamet mi pada scenarij u kojem je primjerice AutoCAD slobodan softver. Firma tipa moje koja ima cca 70 radnih mjesta i sada plaća svih tih 70 licenci, a u slučaju FOSS-a plati možda jednu ili dvije usluge održavanja, poduke i sl., a IT ekipa unutar moje firme proslijedi to novo stečeno znanje o izmjenama u softveru, te održava podršku koju je firma platila putem tog jednog računa. Ovo ne zvuči baš bajno i ne vidim kojim bi se poštenim kanalom to moglo regulirati, jer slobodni softver mogu koristiti svi, a i protok znanja o korištenju tog istog softvera vam nitko ne može diktirati ili zabraniti.
Drugi vid naplate može ići preko određenih servisa koje firma daje, a naplaćuju se. Kao što Canonical daje svoje Cloud servise uz naplatu. Ovaj koncept moguć je i kod igara kao slobodnog softvera, gdje izdavač FOSS igre naplaćuje usluge servera za on-line igranje te iste igre.
Treći vid moguć je na nivou regulacije davanja preko raznih zakona i obaveznih davanja za razvoj slobodnog softvera, na način da svatko tko koristi neku IT tehnologiju, postotak daje u FOSS. Tipa pri plaćanju pristupa internetu dio zarade providera ide u FOSS, pri kupnji računala dio zarade ide u FOSS.
Ovdje vidim mogući problem baš u poimanju slobode, jer što ako se netko odluči na korištenje isključivo vlasničkog softvera? U tom slučaju nepravedno je od njega naplatiti i rentu za razvoj FOSS-a. Osim ako razvoj FOSS-a ne bi bio ključan za daljnji razvoj društva u cjelini (što on po mom skromnom mišljenju i jest, ali pustimo sada moje skromno mišljenje), pa bi se na problematiku gledalo kao na problematiku ekologije danas. Doduše, dobar dio zemalja EU uviđa korist po društvo u vidu slobodnih formata dokumenata i medija, pa već postoje smjernice o obaveznom uvođenju FOSS-a u državne uprave.
Četvrti vid su naravno donacije. Dakle, koncepti tipa Humble Indie Bundle očito funkcioniraju i firme ih mogu iskoristiti za pokrivanje početnih gubitaka zbog prelaska na FOSS. Primjerice, Adobe otvara Photoshop, ali da bi to napravili treba kroz donacije prikupiti par miliona dolara, a koji se skupljaju na način da svatko plati taj Photoshop onoliko koliko misli da mu vrijedi. HIB je dokazao već nekoliko puta da se na tu kartu kod ljudi može računati i da svijet nije baš tako škrt kada su u pitanju ovakve stvari.
Naravno peto jest kombinacija ovih četiri prethodna primjera u neku vrstu sinergije, te naravno postupno otvaranje softvera. Dakle prvo se otvori neka Light verzija softvera, pa postupno jača, pa sustavno i njezini pluginovi itd. Na taj način kompenzirao bi se rizik i gubitak ako bi se na FOSS odlučilo trenutno.
Zanimaju me vaša mišljenja na tu temu. Stoga, molim konstruktivne ideje i promišljanja, svakako svoje tvrdnje dobro argumentirajte, pa da složimo ovdje neko javno mišljenje, koje će mi kasnije koristiti za neki novi članak na portalu. (stoga samo mišljenja pod GPL-om dolaze u obzir