Na svom laptopu paralelno vrtim FreeBSD 8.2 i Debian Wheezy testing, dakle kao desktop sustave, pa evo pokušat ću u par riječi sumirati svoja iskustva.
Prva razlika između FreeBSD (pa i ostalih BSD-ova) i Linuxa odnosi se na način na koji gledaju diskove. Razlika je prije svega terminološka, pa tako na primjer particija u BSD i particija u Linuxu ne označavaju istu stvar. Druga bitna razlika je ta da je FreeBSD moguće instalirati samo na primarnu particiju, dok je Linux tu daleko fleksibilniji. FreeBSD koristi svoj filesistem - UFS2, ali može koristiti i NTFS, ext2,3,4... ipak, s tim se treba pozabaviti i obaviti dodatne instalacije i podešavanja. Na primjer, ext4 nije podržan, ali mu je iz FreeBSD-a moguće pristupiti kao ext2 (bez journalinga). S druge strane Debian može čitati UFS2 po defaultu, ali za mogućnost write pristupa je potrebno rekompajlirati kernel.
Instalacija FreeBSD-a je vrlo slična instalaciji Archa, text installer i onda konfiguracijski fajlovi. I tu sličnosti ne prestaju, jer je FreeBSD dokumentacijski zbilja jak, baš kao i Arch. Na
http://www.freebsd.org se mogu naći kompletne i iscrpne upute za instalaciju i tu ne bi trebalo biti nikakvih problema.
Što se tiče drivera, nisam imao nekih većih problema, radi mi grafička, zvuk, wireless, ali treba biti realan - FreeBSD nema takvu podršku za hardware kakvu ima Linux i tu je nešto slabiji. Na FreeBSD stranici postoji hardware compatibility lista pa se tamo može provjeriti da li je neki komad hardverije podržan ili ne.
FreeBSD ima dva osnovna načina instalacije softvera: preko paketa (binarni) ili preko portova (source). Preporučujem portove jer je izbor veći i svježiji, iako ne baš up to date kao na Linuxu. Postoji i Linux compatibility sloj preko kojega je moguće pokrenuti Linux software, a ako se FreeBSD troši kao desktop onda je to i obavezno. Flash plugin za browsere, na primjer, radi preko Linux compatibility layera. E sad, ta priča nije skroz bez problema, na primjer nisam uspio instalirati oracle client i povezati ga s Pythonom, ali s druge strane dosta linux softwera radi bez problema.
Ono što mene osobno oduševljava kod FreeBSD-a je činjenica da je organizacijski strogo podijeljen u dva dijela: base system i userland. Ta činjenica bitno pridonosi stabilnosti cijelog sustava, a isto tako omogućuje da se bez problema obrišu svi naknadno instalirani paketi i sustav dovede u nulto stanje. FreeBSD je upravo fenomenalno stabilan i nisam ga uspio skršiti niti jednom u godinu i pol dana intenzivnog korištenja, probavanja, reinstaliranja paketa, updateova i općenito zlostavljanja svake vrste. I još uvijek imam na laptopu podignutu onu prvu instalaciju koja radi bez greške.
Osobno me beskrajno živcira licenčna svađa između BSD i GNU zajednica, pa tako postoji želja da se GCC potpuno izbaci iz upotrebe i zamijeni sa LLVM/Clangom u slijedećoj verziji FreeBSD-a, ali tako to valjda mora biti.
Na kraju, preporučio bih ljubiteljima slobodnih OS-ova (kao i onima koji će to tek postati), da instaliraju FreeBSD i vide da li im se sviđa. Osjećaj je drugačiji od Linuxa (vrag leži u detaljima). Pri tome, naravno, ne želim reći da je jedan ili drugi bolji - oba kvalitetno obavljaju posao i gušt ih je koristiti.
Ipak, moćna je to fora imati OS koji vuče direktno porijeklo od oriđiđi Unixa sa PDP-11 strojeva kraj kojih cupkaju mlađahni Ken Thompson i Dennis Ritchie.
