Rasprave o politici

[retsam]

Što se tiče domobrana, očito kao njihov glasnogovornik zastupaš tezu da su svi oni natjerani od strane Poglavnika i ekipe da se bore i ubijaju za ideologiju koju preziru. Ako se radi o takvim velikim postocima, pobune unutar vojske čini mi se sasim logične, no ti koji su se pobunili u većini slučajeva dezertirali su u partizane i dobili svoje mirovine po drugoj kategoriji.

Ja isto ne vidim u čem je problem. Koliko znam čak je 70% zahtjeva odbijeno jer se vojna građa NDH čuva u Beogradu.
Vojnik je zanimanje kao i svako drugo. Ako nije činio ratne zločine i bio je pripadnik regularne vojska (dakle ovdje ne govorimo o ustaškim paravojnim postrojbama, nego o domobranima ili kasnije HOS-u), ima pravo dobivati zasluženu mirovinu.

Mislim da su problematičnije one partizanske mirovine. Ne zbog toga što su bili partizani, nego zbog toga što neki nisu. A mirovine su se dobivale po onom legendarnom:

P: "Gdje si se borio?"
O: "Na Neretvi i Sutjesci."
P: "Tko su ti bili suborci?"
O: "Bata Živojinović i Richard Burton."

http://www.vecernji.hr/vijesti/mirovina ... nak-588610

Nemam komentara na ovakve nadrealne mozgovne izlučevine. Pa radnici (pogotovo oni u privatnim firmama) bore se za komunističko društvo jer sada gotovo pa i nemaju mirovine (poslodavac im isplaćuje minimalac). Kako će oni sad sami sebe isključiti iz društva kojeg će sami stvoriti?

Ovo je veoma smjela tvrdnja, tako poopćiti stvari i reći da se radnici bore za komunizam bi značilo da su svi radnici ujedinjeni u borbi za besklasno društvo utemeljeno na teoriji revolucije, tj. na političkom programu usmjerenom k rušenju kapitalističkoga poretka.

Ovdje ima nekoliko problema:

a) radnik u Švedskoj nije solidaran s radnicima u azijskim državama i boli ga ona stvar za to što njega izrabljuju i što radi u neljudskim i nehigijenskim uvjetima na traci bez zdravstvenoga osiguranja
b) radniku ne predstavlja problem ono što Marx nazivlje alijenacijom rada, njemu je svejedno dok god poslodavac zadovoljava njegove uvjete.

Dakle, generalizirati da se radništvo bori za komunizam je suludo, ali generalizirati da se svatko bori za svoj probitak nije daleko od istine.

O mirovinama bi se dalo razgovarati, ali ni tu nije kriv ni kapitalizam ni minimalac, nego vlast.

[4ndY]

Nemam komentara na ovakve nadrealne mozgovne izlučevine. Pa radnici (pogotovo oni u privatnim firmama) bore se za komunističko društvo jer sada gotovo pa i nemaju mirovine (poslodavac im isplaćuje minimalac). Kako će oni sad sami sebe isključiti iz društva kojeg će sami stvoriti?

Ovo je tolko netočno da ne možeš nakon toga nikakav daljnji zaključak voditi.

Ovo je veoma smjela tvrdnja, tako poopćiti stvari i reći da se radnici bore za komunizam bi značilo da su svi radnici ujedinjeni u borbi za besklasno društvo utemeljeno na teoriji revolucije, tj. na političkom programu usmjerenom k rušenju kapitalističkoga poretka.

Čekajte malo, pa moj odgovor je prvenstveno dan Shrikeu na njegovu hipotetsku ludoriju -- zašto u teoriji takva konstrukcija ne može stajati. Vi ste se uhvatili za tu tvrdnju danu u prvoj aproksimaciji kao da sam izrekao opći zakon koji možete provjeriti dok uđete u bilo koju privatnu firmu.

U tom kontekstu ne vidim u čemu je problem. Snižavanje cijene rada i radničkih prava prenstveno se odvija preko leđa radnika u privatnom sektoru jer država je tu uvijek "spora", odnosno radnici u javnom sektoru bolje su sindikalno organizirani nego oni u privatnom pa pružaju veći otpor poslodavcu (minimalac i mirovine uzeo sam samo kao jedan primjer). Tako da javni sektor uvijek po tom pitanju "kaska" za privatnim. Prema tome, prvi radnici koji će se naći na udaru i doći do standarda nepodnošljivosti upravo su oni radnici iz privatnog sektora. Oni iz javnog sektora neće nikad ići na sve ili ništa jer uvijek mogu pasti u veću nesigurnost - u privatni sektor. Tek oni u privatnom sektoru zbilja nemaju više ništa za izgubiti i tu dolazi do kritične točke u kojoj se organizira radnički otpor koji nadilazi klasičnu sindikalnu strukturu i tada se već može razgovarati o revolucionarnoj masi potrebnoj za društvenu revoluciju.

To je na prvu loptu. Za dublju analizu potreban je širi kontekst: uvjeti u pojedinim gospodarskim granama, povijesni slijed (koji su događaji odredili to društvo), stanje u drugim dijelovima društva, međunarodni kontekst itd. Također, za očekivati je da društvene frustracije neće katalizirati samo ljevica, već i desnica što će dovesti do sukoba i na toj horizontalnoj liniji, a treće interesne skupine iskorištavat će taj sukob. Uglavnom, teško da bi se o takvim procesima moglo govoriti u vakuumu.

No ta "vakuumska analiza" dovoljna je da se razumije da radnici iz privatnog sektora (kao navedeni radnici Konzuma) neće biti indiferentni na te promjene i da se neće propustiti izboriti za svoja prava. Zato je suludo reći da će oni biti pripadnici gubitničke ideologije kad će oni biti upravo nositelji one pobjedničke i oni će definirati pravila u tom novom poretku. U tom slučaju jedini koji mogu izvisiti pripadnici su buržoazije koji se neće solidarizirati s radnicima i djelovat će kao reakcionarna sila.

Bilo bi super da se klasni rat može izbjeći i da možemo zakoračiti u humanije i bolje društvo bez sukoba, no to bi zahtijevalo solidariziranje svih slojeva društva što u najmanju ruku zvuči utopistički. Povijest je već nekoliko puta opisala recept društvene revolucije i teško je vjerovati da će se idući put dogoditi po nekom drugom receptu.

[shrike]

Bilo bi super da se klasni rat može izbjeći i da možemo zakoračiti u humanije i bolje društvo bez sukoba, no to bi zahtijevalo solidariziranje svih slojeva društva što u najmanju ruku zvuči utopistički. Povijest je već nekoliko puta opisala recept društvene revolucije i teško je vjerovati da će se idući put dogoditi po nekom drugom receptu.

Točno. I zato će svaki pokušaj stvaranja komunističkog društva završiti u gulazima. Baš kao što si rekao: Povijest je već nekoliko puta opisala recept društvene revolucije i teško je vjerovati da će se idući put dogoditi po nekom drugom receptu.

[4ndY]

Vojnik je zanimanje kao i svako drugo. Ako nije činio ratne zločine i bio je pripadnik regularne vojska (dakle ovdje ne govorimo o ustaškim paravojnim postrojbama, nego o domobranima ili kasnije HOS-u), ima pravo dobivati zasluženu mirovinu.

S time se slažem i tako se (vjerojatno) i postupa. Nema mi samo smisla nastavljati raspravu o interpretaciji Dežulovićevog teksta.

Mislim da su problematičnije one partizanske mirovine. Ne zbog toga što su bili partizani, nego zbog toga što neki nisu.

S time se također slažem. Ne znam kako bih opravdavao da se povlaštene mirovine dodjeljuju ljudima koji ih nisu zaslužili - nikako.

Ovo je veoma smjela tvrdnja, tako poopćiti stvari i reći da se radnici bore za komunizam bi značilo da su svi radnici ujedinjeni u borbi za besklasno društvo utemeljeno na teoriji revolucije, tj. na političkom programu usmjerenom k rušenju kapitalističkoga poretka.

Kao što sam napisao u prošlom postu, ta moja izjava dana je samo u kontekstu da pokažem besmislenost Shrikeovog primjera i vjerujem da je za to dovoljna. Ne tvrdim da se ista može primjenjivati u bilo kojem slučaju.

Ovdje ima nekoliko problema:

a) radnik u Švedskoj nije solidaran s radnicima u azijskim državama i boli ga ona stvar za to što njega izrabljuju i što radi u neljudskim i nehigijenskim uvjetima na traci bez zdravstvenoga osiguranja
b) radniku ne predstavlja problem ono što Marx nazivlje alijenacijom rada, njemu je svejedno dok god poslodavac zadovoljava njegove uvjete.

Koliko sam ja shvatio teoriju, ona isključivo govori o tendencijama. Nema tu matematičke egzaktnosti (teško da je i može biti u takvim kompleksnim sustavima). Zbilja nema naoko razloga da se radnik u Švedskoj solidarizira s radnikom u Kini, ali njih dvojica neće biti neovisni jedan o drugome upravo jer su i jedan i drugi na globalnom tržištu rada. Radnik u Švedskoj inzistirat će preko svojih političkih predstavnika da i Kina poštuje radnička prava jer mu u suprotnom ruši cijenu njegovog rada. Ako ga boli ona stvar za to ostat će kad tad bez posla i bit će prisiljen spoznati te veze i djelovati u smjeru preživljavanja. Sad se to može prelomiti samo u dva smjera, ili će napasti Kinu da bi uzeo ono što mu pripada, ili će se solidarizirati s radnikom iz Kine i pozivati na "bratstvo i jedinstvo".

Teško da će radnik sam od sebe shvatiti što je otuđenje i zašto su odnosi u kapitalizmu po njega loši, no sustav evoluira na štetu radnika i on će morati u jednom trenu osvijestiti te probleme -- ili će propasti.

[4ndY]

Točno. I zato će svaki pokušaj stvaranja komunističkog društva završiti u gulazima. Baš kao što si rekao: Povijest je već nekoliko puta opisala recept društvene revolucije i teško je vjerovati da će se idući put dogoditi po nekom drugom receptu.

Ja sam govorio o procesu prevrata, a ti sad inputiraš nešto sasvim drugo. Srećom, ne moram se iscrpljivati da ti to razjasnim već je dovoljno da ukažem na primjer francuske revolucije koja je dokinula feudalni sustav. Proces, kao što je svima poznato, nije prošao mirno.

[shrike]

Vojnik je zanimanje kao i svako drugo. Ako nije činio ratne zločine i bio je pripadnik regularne vojska (dakle ovdje ne govorimo o ustaškim paravojnim postrojbama, nego o domobranima ili kasnije HOS-u), ima pravo dobivati zasluženu mirovinu.

S time se slažem i tako se (vjerojatno) i postupa. Nema mi samo smisla nastavljati raspravu o interpretaciji Dežulovićevog teksta.

Znači, slažemo se!

[4ndY]

Vojnik je zanimanje kao i svako drugo. Ako nije činio ratne zločine i bio je pripadnik regularne vojska (dakle ovdje ne govorimo o ustaškim paravojnim postrojbama, nego o domobranima ili kasnije HOS-u), ima pravo dobivati zasluženu mirovinu.

S time se slažem i tako se (vjerojatno) i postupa. Nema mi samo smisla nastavljati raspravu o interpretaciji Dežulovićevog teksta.

Znači, slažemo se!

Da, u formulaciji koju je dao retsam. Nadam se da se nećemo vraćati na Dežulovićev tekst oko čijeg se značenja i zaključka ne slažemo

[shrike]

Ja sam rekao potpuno istu stvar, to što si ti to shvatio kao izjednačavanje partizana i ustaša je kompletno tvoj problem:) U dubljoj slici samo ilustrira tvoju tendenciju da neselektivno interpretiraš sve što kažem na najgori mogući način. To je ipak tvoj problem.

[iv@n]

Sorry na upadu u raspravu, ali mislim da bi ovo trebalo ići u ovu temu. Naime, poruka jedne majke otišla je viralno po hr, i treba je dijeltii dalje i dalje i dalje...

Kad su već nasamarili narod onako vremenski tempiranim, financijski pojačanim i posve nepotrebnim političkim spinom, i kad ćemo već baciti novac u vjetar, da bar onda ne bude uzalud. Kada ne bi prošlo, kakav bi to ŠAMAR bio svim organizatorima i onima koji vuku konce.

Pismo prenosim u cijelosti.

Jednom davno, prije 4 godine dok smo još bili u prvom razredu, nakon prvog sastanka roditeljskog vijeća, oduševljeno sam došla doma ispričati mužu kako sam u neko doba ravnateljevog beskonačnog monologa, prekinula ga riječima 'OK, dosta priče, što MI roditelji točno možemo napraviti kako bi izgradili školsku dvoranu za našu školu? Neki od nas imaju veze u politici, neki su poduzetnici, ako se udružimo, za čas će naši klinci trčkarati adekvatnim prostorom, a ne lomiti vratove između klupa po učionicama.'

Gospon suprug me pogledao onako kako samo supruzi stariji 13-ak godina od svojih odabranica mogu, nasmijao se i rekao: 'Ljubavi, ta dvorana se gradi otkad sam ja bio u osnovnoj. Zaboravi. Neka trči po vrtu s psom ili ćemo mu naći neku sportsku aktivnost.'

Ništa se od onda nije promijenilo. Osim što bezbroj hrvatskih potomaka i dalje izvode 'tjelesni' u malim učionicama, osim što neki od njih ni nemaju adekvatne učionice, osim što je mnogo njih izgubilo bitke s opakim bolestima koje ne biraju dob i spol...

Ništa se u Hrvatskoj nije promijenilo osim što su režije narasle za x posto, cijene goriva mnoge natjerale na švercanje tramvajima...

Bolnice su i dalje iste, 'ambulante' također, mjesta u vrtićima i staračkim domovima nema ni 'za lijek', dječji domovi i azili za životinje vrve jadnim, napuštenim dušama, u dućanima je sve više artikala zaštićeno plastičnim, neprobojnim kutijama, a sve više mladih, sve očajnije i iskrenije želi pobjeći odavde.

Ništa se u Hrvatskoj nije promijenilo osim što nam je zadnjih dana vrlo eksplicitno dokazano da ovom zemljom vladaju sebični mediokriteti, oportunisti i dupelizci, ta tisućljetna sekta koja oko sebe okuplja naivno i još naivnije stado podjednako sebičnih oportunista koji dalje od svog nosa ne žele, niti mogu vidjeti.

1. 12. ove godine, svjedočit ćemo valjda najvećem porazu humanosti ove nacije, najvećoj krizi morala i najvećem licemjernom oportunizmu.

Za 47 milijuna kuna, koliko će sve nas stanovnike ove vukojebine koštati taj besmislen i nepotreban potez penkalom, u Ustav ćemo zapisati nešto što je samim činom rođenja garantirano svakoj osobi na ovom planetu, upravo Ustavom!

Za 47 milijuna kuna, penkalom ćemo svima onima drukčijima od nas, referendumom reći: 'Tko vas jebe tako poremećene, što se niste rodili ovako savršeni i vrijedni života i ljubavi kao ostatak civilizacije.'
47 000 000 kuna. 47 milijuna kuna. Četrdeset i sedam milijuna kuna.

47 bolnica. 47 vrtića. 47 škola. 47 staračkih domova. 47 dječjih parkova. 47 obrta. 47 firmi.
Minimalno 47 načina za riješiti minimalno 47 problema koji se tiču cijele nacije.

Međutim, hrvatska javnost će zaključno sa 1. 12. u vjetar baciti 47 milijuna kuna, 47 milijuna snova i 47 milijuna epiteta kojima bi mogli opisati što to opće čini čovjeka čovjekom, a narod narodom.

Još jednom me beskrajno sram zemlje u kojoj živim, sram me i tužna sam zbog svih onih koji su dali život za zemlju kojom danas tako okrutno upravljaju oni kojima ljudski život ne znači ništa, a najviše me sram što moram pogledati svom djetetu u oči i reći mu, bez imalo patetike: 'Bježi odavde, čim prije...'

1. 12. 2013. PROTIV
Maja Mačković i Tomislav Mačković.
U ime našeg sina koji bi sutra mogao voljeti nekog 'krivog'.

FB profil gdje se može šerati, ali možete i ručno, na razne načine, ima i članak na tportalu s čitavim pismom.

[4ndY]

iv@ne, dugo sam vremena čvrsto vjerovao u direknto-demokratske principe, štoviše i aktivno se borio za njih, ali sad vidim da mi je nedostajala jedna perspektivan - kontekst, kao što sam pisao u onom članku o slobodnom softveru na portalu. Demokracija sama nije dovoljna, štoviše u ovom kontekstu može djelovati degenerirajuće. Sad će Crkva preko svojih udruga putem referenduma (direktno-demokratskim pristupom) pisati "krščanski" Ustav, nacionalisti će putem referenduma manjine pretvoriti u građane drugog reda i samo je pitanje vremena kad će to ići još i dalje. Novci, tih 47 milijuna kuna, sekundarnog je značaja - je*eš novce, bitno je u što se društvo pretvara, kakvi se standardi toleriraju.

U ovom trenu trebao bi zapuhati neki vjetar razuma da to ludilo otpuše, ali nigdje nema ni povjetarca. Stoga ne vidim smisao ovih pisama, peticija, referenduma... sve to znamo, pitanje je samo što ljudi misle poduzeti povodom tog stanja?