Danas sam klasičnom metodom (LiveCD/USB) instalirao Linux na 10 računala: 5 Ubuntu, 5 Fedora.
Zavrti vam se u glavi od toliko instalacija u cca 1.5h. Svih 10 računala su identične, ali jake mašine (~2GB rama, C2D, GF8600GT).
Ubuntu me bome razočarao (cijelo vrijeme sam mislio da je bolji nego što se pokazao), no evo kratak izvještaj:
- Ubuntu u instalaciji nema ništa za podešavat GRUB, tako da GRUB uopće nema šifre (što omogućuje lako dobivanje admin ovlasti), Ubuntu se postavlja automatski kao defaultna boot opcija, ne mogu ostavit npr. Windows kao default -> vrlo napasno.
- Ubuntu po "preporučenim" postavkama shrinka NTFS particiju na onaj dio koji je pun, tako da Windowsi na svojoj particiji imaju manje od 1GB slobonog prostora (nema smisla?!)
- Ubuntu se barem duplo duže instalira od Fedore (15 min naprema 7-8 min, 3-4 min su USB stickom), koristi Internet tokom instalacije ako ga omogući (WTF?)
- Fedora ima ružniji alat u instalaciji za particioniranje diska (i nekonzistentniji: dvoklik na pravokutnik particije otvara jednu vrstu dijaloga, a označavanje pravokutnika i Edit drugu vrste dijaloga (?!)
- Ukoliko yum zapne za spori mirror, moguće je stisnuti jednom Ctrl+C da traži drugi mirror, isto nije moguće u apt-getu?
- Prednost Ubuntua su definitivno Restricted driveri - par klikova i problematičan hardver radi
- Ubuntu ne upozorava korisnika ukoliko stavi loš password
Sve u svemu, žrtvovali su mnogo bitnih stvari (i što se sigurnosti tiče) samo da bi što više pojednostavnili korištenje, što me neodoljivo podsjeća na ... (dopunite sami). Šteta
