shrike je napisao/la:Kao što sam rekao više puta i meema potvrdila, ja ne bih dozvolio kredite u stranim valutama jer je sredstvo plaćanja kuna. To što ti plačaš kunsku potuvrijednost je čist forma, jer efektivno plaćaš stranu valutu a to je ilegalno! Ako bi bilo legalno, trebalo bi biti nužno višestruko naglasiti da je to sve ultra rizično
Da, ali ti plaćaš protuvrijednost, to i jest bit devizne klauzule. Zašto bi to bilo ilegalno, po kojem zakonu?
Jasno je da tečaj varira, ako uzmeš kredit s xy % eks (efektivna kamatna stopa) te imaš deviznu klauzulu, i kako tečaj varira, tako se mijenja vrijednost uplate i onda ti je kredit, na primjer, poslije zime manji (pad, primjerice, eura 7,06) i za vrijeme ljeta i poslije ljeta viši (rast valute 7,55). Tako sustav funkcionira. Tko se s time nije upoznao, taj ide grlom u (najboljem slučaju) jagode.
Naime ja i supruga smo prije 10-11 godina uzeli stambeni kredit i teta u banci nas je tom prilikom savjetovala da ni u ludilu ne uzimamo kredit u švicarcima jer će se tržište novcem bazirano na švicarcu urušiti za maksimalno pet godina .. ako je ona znala, znali su i svi drugi bankari što će se dogoditi no dobrom propagandom, ne davanjem pravih informacija ili davanjem informacija ali umotanih u šareni celofan navukli su ljude da zajedno s njima (bankama) uđu u špekulantske kreditne linije pretpostavljajući da na kraju neće popušiti oni već samo korisnici kredita.
Veoma je teško dokazati da je netko imao pouzdane informacije jer, kao što kažeš, ti si prije 10-11 godina uzimao kredit (dakle 2002. ili 2003.) i teta je rekla za pet godina, MMF je slično rekao 1997., a to se dogodilo 2008.
S autorom teksta ne slažem se u zaključnom dijelu: nisu bitne poslovne sposobnosti i ekonomske slobode pojedinca ako sustav koji ih "omogućuje" kao konačni efekt proizvodi sve veću razliku između bogatih i siromašnih. Neće sud srušiti ova pravila igre kad i on igra po njima, već se ona mogu srušiti samo vaninstitucionalno. Kotačići sustava će se vrtiti, težit će se osobnoj odgovornosti i ekonomskim slobodama i ta paradigma će trajati sve dok socijalna polarizacija društva ne postane nepodnošljiva, tada je jedino rješenje da narod mijenja pravila igre na ulici (jer će formalnim demokratskim procesima ta pravila igre biti zabranjeno mijenjati - npr. kao što piše u američkom ustavu: privatno je vlasništvo iznad svega pa i iznad demokracije). Može autor žaliti ljude koje je ovo uništilo ili ne (jer nisu bili upućeni i odgovorni), no oni će biti nosioci nezadovoljstva (bili "u pravu" ili ne, sasvim je nebitno jer pravednost upravo definira gomila, a ne "obrazovani i odgovorni" pojedinac). Ako ćemo biti odrješiti i reći da im tako i treba kad su neobrazovani i neodgovorni, moramo se zapitati kako to da je većina stanovništva takva... zar svi oni zaslužuju kopati po smeću? Treba imati onda želudac za živjeti u takvom svijetu, a vjerojatno i osobnu stražu.
U kapitalizmu poslovne sposobnosti i ekonomske slobode (kako gdje, doduše) jesu najbitnije jer su upravo one nosioci kapitalizma -- potrošači proizvode profit.
No što je alternativa današnjem kapitalizmu u Europi i
welfare stateu koji se raspada?
Drugi oblik kapitalizma s većim udjelom intervencionizma poput kineskoga ili angloamerički model?