Pametni telefon, moš' mislit.
Konačno i moji prsti tipkaju po "pametnom" telefonu. Iako danas već to i nije neka novost, otišao sam daleko ispred svoje generacije. Ili bolje reći, otputovao u budućnost. Neki moji vršnjaci još uvijek zapisuju brojeve telefona na papiriće, a SMS je naučna fantastika. Kada im klinci spreme u imenik svoj broj mobitela, znaju eventualno potražiti u imeniku i stisnuti "zovi".
Ja sam danas primio u ruke malo prijenosno računalo. A može se koristiti i za telefoniranje. I ne samo to. Skype mi radi nekako ljepše nego na laptopu (da, imam dvije kamere). Fakat, ludilo. Spletom okolnosti postao sam vlasnik Samsunga Galaxy S. Pa hajde da i ja vidim u što to bulje moji klinci cijelo vrijeme i po čemu to tipkaju. Brzo sam se prilagodio, za mene novoj, tehnologiji. Samo mi je tipkovnica premala jer imam nezgrapne radničke šake i debele prste. Ali ide nekako. XBMC se instalira, remote controll će proraditi jednoga dana, samo nemam toliko vremena za multimediju u zadnje vrijeme. Čisto solidno se može i surfati. Kada sitna slova ne vidim niti sa naočalama onda samo razvučem sa dva prsta zaslon, tako da mi na ekran stanu cijele dvije riječi. Malo je problem što ne mogu otvoriti nekoliko tabova ali sve jedno, ne može se biti na nekoliko stranica u isto vrijeme. Ipak notifikejšni samo stižu, tako da uvijek znam što se događa na facebooku, G+u... Nedostajat će mi Gimp ili možda postoji nešto slično samo nisam još pokopčao sve mogućnosti. Navigaciju sam čak uspio nekako upogoniti i dobro će mi doći na poslu iako mi već auto sam ide na točnu adresu. Nikad se ne zna, krenem li na kakvo Linux putovanje u skoroj budućnosti, sada i ja imam GPS.
E sad, desktop, pozadine, viđeti razni, satovi, vremenska prognoza.... Tu sam došao na svoj teritorij. Milina je igrati se sa ikonama, postavkama i raznim aplikacijama. Ipak nailazim na problem. Imam sedam radnih prostora, a ikona koje bih želio imati, milijun (+- dvije tri možda). Uglavnom zarazio sam se tim malim uređajem i bojim se da je moj laptop već i ljubomoran pomalo. Sada mi je jasno zašto klinci tako brzo postaju ovisnici. Neka, lijepa je to i korisna ovisnost, samo treba ju pozitivno iskoristiti.
