Starter je napisao/la:pingu je napisao/la:Slažem se sa izrečenim.
Osim što KDE smatram najružnijim klonom Windowsa i općenito desktop environmenta ikada viđenim na GNU/Linuxu.
Po čemu je KDE ružan.
Gnome 2, xfce a i lxde podsjecaju na windows 2000..
I bilo je vrjeme da naprave neke promjene
KDE je ružan po svemu. Standardni Izgled prozora, ikone itd. Dakle govorim o vizualnom dojmu, ne o funkcionalnosti koja šiša sve GUI desktop environmente zajedno. Stvar osobnog ukusa, bolje mi leži GNOME vizualni identitet koji vuče na minimalizam dok KDE i kod ikona pokušava biti vrlo detaljan kao što je i u sučelju.
To se vidi recimo kod Tango vs. Oxygen ikona.
Kada su već išli iz pocetka, mogli su naći par kvalitetnih dizajnera (recimo angažirati Susan Kare) koji bi im uspjeli dizajnirati kvalitetniji vizualni identitet.
GNOME 2 prije izgleda kao MacOS nego Win 2000. XFCE izgleda kao neki dalji rođak CDE-a i Motifa.
LXDE je Openbox + PCmanFM + LXpanel i namijenjen je po svojoj filozofiji manje zahtjevnim računalima, znači jasno je radi čega skromno izgleda iako DR17 pokazuje da i nezahtjevno sučelje može izgledati prekrasno.
Nakon svega rečenog izjavljujem da je KDE 4 najmoćniji desktop environment na svijetu, jedino što ga i dalje prate bug-ovi i prema subjektinoj procjeni, GNOME 2/3 mi djeluje responzivnije od KDE-a 4.
Na Archu je GNOME 3 izrazito brz, npr. Firefox se gotovo trenutno pokreće.
U vezi Unitya i Shella. Shell mi bolje odgovara od Unity-a.
Jedino mi se teško naviknuti na onu animaciju kod task switchinga, kod zamora ociju (dulje buljenje u ekran) imam blage napadaje epilepsije (ne stvarne ali stječete dojam kako me to iritira).
Unity workspace switcher mi nije jasan. Kako se mogu prozori prebacivati u drugi workspace?
To je na Shellu elegantno rješeno.
Što se tiče glavnih prigovora koji su se mogli čuti na sve strane u vezi Shella:
Ne smeta me pritiskanje alt tipke za shutdown jer ionako suspendiram računalo stoga rijetko koristim shutdown.
Ne smeta me nedostatak "maximize" i "minimize" gumba jer maksimiziram prozor odavno s dvostrukim klikom (ta mogućnost je prisutna još od Windowsa 95 ali i na starijim verzijama GNOME-a i KDE-a) ili povlačenjem u gornji rub ekrana a minimize rijetko koristim i on se elegantno rješava srednjom tipkom miša (što će vam onda miševi s tri tipke? Kupite si Mac-a).
Več su se pojavile ekstenzije koje polako vračaju neke stvari prisutne iz GNOME 2 panela a s vremenom će se pojaviti i dodatne ekstenzije koje proširuju funkcionalnost GNOME-a 3.
Ne treba putovati strelicom do gornjeg lijevog ruba ekrana da bi se pokrenuo program, dovoljno je pritisnuti "super" tipku.
Problem pokretanja programa a da ne moram stalno trpjeti onu "expose" animaciju rješavam putem gnome-do ili synapse launchera.
Smeta me ponekad kod Shella dijaloški okvir koji se integrira na prozor pripadajuče mu aplikacije, recimo save_as i onda vučete dijaloški okvir skupa sa tim programom
Kod prikaza otvorenih prozora (activities) bilo bi zgodno vidjeti ikonu pokrenutih programa za brže snalaženje u odabiru prozora kojeg želite u prvi plan, tako nešto ima KDE 4.
Način na koji Shell radi predstavlja problem kod pokrenutog VirtualBox-a. Nema taskbara a alt+tab ne funkcionira ako je VirtualBox prozor u fokusu, onda se mora strelicom miša iči izvan fokusa VBox prozora da bi se moglo prebaciti u neki drugi prozor. Tu dolazi u prednost KDE, XFCE pristup koji nije išao u radikalne promjene GUI dizajna osim što je XFCE 4.8 prebacio listu pokrenutih programa u gornji panel a donji ima nekakvu ulogu dock-a. XFCE 4 u vanilla izdanju nudi default (dva panela) i one panel layout koji se smješta u donji dio ekrana.
Unity nisam previše koristio iako razumijem potrebu Canonicalovog inzistiranja na unificiranom sučelju za desktop/netbook računala, nešto prema čemu također cilja Microsoft sa svojim Metro-om i Apple nešto slično pokušava sa svojim OS X-om zbog iPad-a.
Ne mogu se naviknuti na global menije koji su poznati s MacOS-a i Amiga OS-a. Smeta me da za svaki program moram sa strelicom odlaziti u gornji panel za operacije u programu.
Ali je razumljivo da tim potezom Canonical želi iskoristiti što više desktop prostora na skučenim netbook ekranima od kuda i ideja za "overlay scrollbar" što zgodno izgleda ali isto zamara jer se mora pričekati na pojavljivanje scrollbara.
Primječujem da je Shell vrlo stabilan.
Kada bi išao birati GUI za baku, stavio bih KDE ili XFCE jer smatram da Unity i Shell nisu za ljude koji se prvi put susreću s kompjuterom. Mladi ljudi, hoću internet generacija se mogu prilagoditi novom sučelju ali starijim ljudim je bitno što jednostavnije GUI rješenje bez nepotrebnog kompliciranja. Gdje bi došao kada bi baki objašnjavao kako u Shellu pokrenuti Firefox. Jednostavnije je u KDE-u staviti Firefox ikonu na desktop a KDE ionako po defaultu ima one-click i ono iritantno bouncanje ikone tako da je problem riješen.
Standardni Unity i Shell ne nude mogućnost ikona na desktopu. Meni to ne smeta jer sam se ionako nakon svog eksperimentiranja s gadgetima vračao na čisti GNOME desktop osim kada koristim KDE 4, onda dolazim u napast i natrpam widgete na desktop.
P.S.
Zaboravio sam napomenuti zgodnu mogućnost desktop recordinga integriranu u GNOME 3.
Uključuje se sa Ctrl+Alt+Shift+R
