retsam je napisao/la:
Istina, kritika je društva uvijek dobra, međutim savršeno društvo ne postoji, možeš li dati primjer jedne dobre(dakle da uključuje sve ono o čem pripovijedaš) implementacije komunizma kao društvenoga sustava(da ne kažem ideologije) u društvu koje postoji ili je postojalo. Možeš li dati isti primjer da kapitalizam, pa usporediti količinu priimjera i probaj dati sud o vjerojatnosti "ispravne" provedbe komunizma.
Ne zahtjevam "savršeno društvo" jer do takvog nečeg ne dolazi se odjednom, već zahtjevam da društvo nastavi evoluirati prema pravednijem i za što veći broj ljudi prihvatljivjim načelima. Trenutno ekonomsko uređenje ograničava napredak i urušava mnoge društvene i socijalne norme koje je čovječanstvo već usvojilo što se upravo manifestira sa sve većim jazom između manjine bogatih i većine siromašnih. Upravo bi i to trebalo biti mjerilo koliko je neki sustav ispravan i dobar za društvo.
Primjera dobre "implementacije" komunizma nema jer je pretpostavka dobre "implementacije" napuštanje kapitalističkog načina proizvodnje u većini razvijenog svijeta, a to se do sad nije ostvarilo. SSSR, Kuba, Kina, Jugoslavija i dr. bili su pokušaji iako nisu postojale predispozicije za njegovo ostvarenje jer su i dalje postojale razvijenije kapitalističke zemlje koje automatski te pokušaje pretvaraju u propale. Svaki pokušaj završio je s nekim oblikom degeneracije (koja je završila restauracijom kapitalizma).
Zamisli koliko bi bilo uspješno propagirati napuštanje robovlasništva u robovlasničkom svijetu gdje si u manjini i gdje si gospodarski inferiorniji? Možda bi ti ostvario neki oblik nerobovlasništva unutar svojih granica, ali teško bi opstao jer bi robovlasnici izvana ionako imali veću gospodarsku moć koja bi sve više jačala (ipak oni rad svojih radnika ne plaćaju ništa). Uništili bi te ubrzo ratom i/ili propagandom, ako već ekonomski ne bi bio marginaliziran. Ti bi svoj položaj mogao održavati eventualno "na silu" uz to pripadajuće devastirajuće metode.
Dakle, komunizam se nikad nije ostvario da bi ga mogli ravnopravno uspoređivati sa sadašnjim kapitalizmom koji se ne može izvući "na istu foru" jer je on sad dominantan i ne može se požaliti da ga netko "prisiljava" da bude ovakav kakav jest - on radi upravo što mu je u prirodi da radi. Komunizam nikad nije bio u takvoj situaciji pa je pogrešno navoditi primjere gdje je on kao ostvario svoje prirodno stanje jer to nikad nije bilo prirodno, već izvanredno stanje. Da je obrnuto, odnosno da je komunizam i u jednom trenu bio domimantni svjetski poredak i da bi završio na isti način - onda bi to definitivno bio argument protiv komunizma.
Osim toga, ljudi vole gledati stvari statično kao da se stvari ne mijenjaju - odnosno da Jugoslaviju reprezentiraju s onim najgorim razdobljem, a da kapitalizam uzmu baš u 60-im godinama. I onda usporede i izvedu očit zaključak. Isto kao što sad stariji često govore "u Jugoslaviji je bilo bolje nego što nam je sada" i opet griješe jer je uzet samo jedan segment u vremenu, a ne cijela dinamika sustava. Stoga je svaka takva usporedba kriva i nemoguća.
Ali da bi unatoč svim gore argumentima dali neku usporedbu, idemo usporediti kuda su sustavi konvergirali... Kapitalizam stremi sve većoj podjeli bogastva i klasnom društvu, komunizam teži što ravnopravnijoj raspodjeli bogaststva i ukidanju klasa. Da li se to pokazalo i u praksi? Jest. U Jugoslaviji je bila puno manja razlika između bogatih i siromašnih nego je danas. Za Rusiju to ne moram spominjati - dovoljno je vidjeti u kakvim se Abramovič jahtama fura po Jadranu. U Americi i Zapadnoj Europi ista priča (vidi motivaciju pokreta Occupy).
Dakle po kriteriju socijalne kohezije jedan konvergira u totalno rasulo, a drugi kovergira prema besklasnom društvu. Stoga se može reći koji je sustav "bolji" bez obzira na dosadašnje pokušaje implementacije.
Ako se sad odmah u startu pomiriš da je promjena nemoguća i da nemamo druge - onda se možeš s pravom bojati gdje će društvo završiti.
Nije istina, zemlja se je uzimala običnim seljacima, bez ikakovoga razloga, još sada neki bivši obiteljski posjedi nisu vraćeni. U određenim se dijelovima vršila skoro prisilna kolektivizacjia.
Nacionalizacijom i industrijalizacijom, agrarnom reformom, kolektivizacijom i drugim mjerama ekonomske i društvene politike vršio se preobražaj privatnoga vlasništva u "društveno i kolektivno", dakle to nije slučajnost ili poslijeratna običajna praksa u bilokojem sustavu, već planirana otimačina, eliminirani su klasni neprijatelji – građanstvo, crkva i bogatiji posjednici na selu(poprilično široko definirani), tjeranje u zadruge seljaka, uz njihovo istovremeno prevođenje u sve brojniji proleterijat – vladajuću klasu u socijalizmu po marksističkoj teoriji. Stvaranjem državne svojine kroz nacionalizaciju, kao i privrednim planiranjem i kolektivizacijom, naglo je mijenjanja privredna i socijalna struktura i stvaran ekonomski ambijent, gdje je u takovoj privredi sve tokove kontrolirala partija. Svi ovi procesi odvijali su se uz budan ideološko-politički nadzor SSSR-a, koji je djelio kritike i određivao smjernice razvoja pojedinih zemalja. Privatno vlasništo o kojem govoriš je svedeno na nulu, ja ću još jedanput postaviti pitanje, po čemu je seljak koji obrađuje svoju obiteljski nasljeđivanu zemlju neprijatelj proleterijata i država, zao kapitalist ili nešto drugo, te mu se mora oduzeti ta zemlja? Uostalom zašto netko ne bi smio povećati kapital, ako radi na vlastitoj zemlji

Prvo, Jugoslavija je raskrstila sa SSSR-om i Staljinom od 1948. Nakon toga, sve što se u Jugoslaviji događalo bilo je isključivo na temelju odluka donesenih unutar zemlje.
Seljaštvo je već ukinulo kapitalističko društvo - nema više u kapitalističkim zemljama seljaka u tom tradicionalnom smislu jer su propali (ili su prerasli u kapitaliste). Tako da, kad govorimo o marksističkoj teoriji, ona ne ukida seljaštvo kad je ono već ukinuto prethodnim kapitalističkim sustavom. Ali kad govorimo o konkretnim pokušajima "implementacije" kao što je bila Jugoslavija - to je vjerojatno posljedica kad se preskače prirodan razvoj društva i odmah uskoči u "socijalizam" iako još ne postoje predispozicije za to. Ne znam pod kojim okolnostima i formalnim obrazloženjima se vršila ta konfiskacija i moguće je da je bila "divlja" i puna zloporabi - ipak teorija nije opisivala takvo stanje pa su si ljudi na položaju moći dali oduška tumačeći teoriju po osobnim interesima.
No objektivno,
istraživanja pokazuju da je poljoprivreda u Jugoslaviji unaprijeđena u odnosu na prošla razdoblja, a nažalost i u odnosu na danas.
Što se tiče kontrole partije, dan danas zapadni teoretičari izučavaju model samoupravljanja koji je u Jugoslaviji jedino kvalitetno implementiran (zato ga i proučavaju), tako da je to u sukobu s time da je sve "partija kontrolirala".
Opet ponavljam da je krivo odbacivati kritiku sadašnjeg sustava i ne razmatrati socijalistička uređanja zato što ima primjera u povijesti gdje ti pokušaji nisu funkcionirali.
No da ja toliko ne filozofiram i osvrćem se na Jugoslaviju o kojoj ionako nisam kompetentan, okrenut ću priču - zanima me koje je onda vaše viđenje i rješenje problema?
Dakle, nisam ja nikakav rođeni ljubitelj komunizma, štoviše, u srednjoj sam školi navelike polagao nade i vjerovao u kapitalizam (što se može vidjeti iz zaključka mog
maturalnog), no daljnje razmišljanje i obrazovanje navelo me na kritički osvrt prema ovom sistemu. Iako sam imao razne "ideje", no da ne izmišljam toplu vodu, htio sam vidjeti što su rekli o tome oni koji su svoje živote posvetili tome. To mi je istraživanje otkrilo da društvene sisteme određuje ekonomija, a da se ekonomija temelji na način proizvodnje i da je tu suština svega, a ne umjetni zakoni ili želje vođa. Tek na temelju toga zaključujem da bi neka promjena trebala ići u smjeru komunističke kritike kapitalizma (zapravo i jedine kritike koja nema značajnog teorijskog oponenta - liberali kao Keynes ili neoliberali kao
Friedman nisu doživjeli ovu krizu da vide kako se njihovo viđenje ekonomije raspada na svim stranama).
Pa onda, osim Shrikea koji konstantno izmišlja toplu vodu, koje je vaše stajalište o tim globalno-političkim problemima?
