Ja sam svoj home PC i sluzbeni laptop prebacil na cisti systemd, a prebacivanje privatnog laptopa je u tijeku. Uglavnom, jako sam zadovoljan sa systemd-om umjesto standardnim init-om - em je daleko brzi, em ima profiler s kojim uvijek mozete skuziti koji unit se najduze loada i staviti ga da se loada on-demand, a ne on-boot (ak se ne varam, on-demand loadanje daemona nije bilo dosad moguce u archu), em je daleko jednostavnije podesiti unite koji se pri bootu podizu (npr. prije da bih digao kde sam prvo morao imati u popisu dbus, pa hal (prije verzije 4.8) i jos neke dependencyje, a sad samo velim systemctl enable kdm.service i on se sam pobrine za sve ovisnosti).
Dodatne prednosti da se sustav i brze gasi, ali i da sam systemd ima mogucnost powermanagementa, tako da ako ste na bateriji, stednja pocinje s bootom, a ne tek nakon sto se logirate u sustav i userspace program preuzme brigu o bateriji. Takodjer, systemd ima integriranu podrsku za suspend i hibernate, pa vise nema potrebe za petljanjem s hibernate-script-om, tuxonice-om i slicnima koji su malo radili malo ne.
Eventualna "mana" jest sto konfiguracija nije u jednoj datoteci, kao sto je to dosad bio slucaj u Archu, no kad se malo prouci dokumentacija, odmah se vidi da konfiguracija uopce nije komplicirana, nego je stovise, cak i logicna. Istina, ima puno malih fajlova (poput /etc/adjtime, /etc/locale.conf, /etc/timezone i sl.) koji sadrze tek jednu ili dvije linije, medjutim, kad se malo bolje razmisli, zakljucuje se da je to zapravo prednost:
*) konfiguracija je organiziranija, a ne sve na jednom mjestu
*) moguce je paralelno ucitavanje konfiguracije kod diskova koji to podrzavaju (SSD, noviji rotacijski) umjesto serijskog citanja jedne datoteke - to olaksava paralelizaciju boot procesa (npr. network i hwclock vise ne moraju cekati da se ucita i isparsira cijeli rc.conf, nego mogu u paraleli svaki svoje citati i pokretati se).
Upravo stoga sto su moderni procesori visejezgreni, a moderni diskovi omogucavaju paralelno citanje nezavisnih datoteka, postavlja se pitanje zasto se ne bi te mogucnosti hardwarea iskoristile za brzi i efikasniji boot sustava? Iako ce neki reci da cjepidlacim, ali u mom slucaju se boot sa SSD diska od 8 sec pomocu starog init-a spustio na cca 3 sec pomocu systemd-a. Ako ovdje netko ima rotacijski disk, neka veli kolko su kod njega ubrzanja.
Tako mogu zakljuciti da je systemd nesto kaj je linuxu itekako potrebno, nesto kaj mu opet daje prednost pred windowsima i os x-om, pogotovo u vremena kad navedeni OS-evi postaju sve stabilniji, brzi i s manjim trosenjem resursa.
Zao mi je jedino kaj Ubuntu nema planove migrirati na systemd, vec su se u Canonicalu odlucili drzati Upstarta. Medjutim, koncept Upstarta je dosta slican konceptima iz systemd-a, no nekako mi se cini da systemd ima nesto vise featureova.
EDIT: eto i prebacivanje privatnog laptopa uspjesno proslo... Boot pao sa cca 6 sec na ispod 3 sec.
Kod: Označi sve
[dodo@2nd-of-12 ~]$ systemd-analyze
Startup finished in 1455ms (kernel) + 1234ms (userspace) = 2690ms
[dodo@2nd-of-12 ~]$ systemd-analyze blame
510ms NetworkManager.service
283ms systemd-logind.service
233ms systemd-vconsole-setup.service
163ms console-kit-log-system-start.service
96ms systemd-tmpfiles-setup.service
94ms systemd-remount-fs.service
72ms systemd-udev-trigger.service
68ms ntpd.service
45ms systemd-sysctl.service
44ms bluetooth.service
44ms dev-hugepages.mount
39ms systemd-user-sessions.service
39ms dev-mqueue.mount
37ms sys-kernel-debug.mount
37ms tmp.mount
28ms console-kit-daemon.service
27ms systemd-udevd.service
17ms wpa_supplicant.service
13ms upower.service
12ms udisks.service