Evo, ladim jaja na moru (posto je u Splitu puno svjezije nego u Zgu mogu reci da hladim) pa da napisem svoja iskustva s biciklom.
Prije nekih 2 godine sam kupio malo bolju biciklu s namjerom da vozim duze rute sto od onda pokusavam relativno cesto. Prva velika ruta je bila ruta na more

Frend i ja smo krenuli iz Zagreba i odrediste je bio Omis kraj Splita. (
put kojim smo isli).
Sam pocetak je bio malo smotan posto frend nije kupio sebi nista od opreme pa smo slagali do kasno u noc te smo krenuli sljedeci dan u 16h. Prvi dan smo prosli sto km te smo dosli nedaleko od slunja gdje smo prespavali u hostelu (posto smo vozili do mraka, nismo vidli nista pa nismo ni mogli postaviti sator a i taman smo naletili na hostel pa nam se nije ni dalo). Sljedeci dan smo krenuli i prvo sto nas je docekalo je bilo uspinjanje prema Plitvicama. Najduzi prokleti uspon ikad (ali opet, super zbog pogleda). Dosli smo do gore te smo se odmarali, pojeli nesto i krenuli kasnije dalje. Put kroz Liku je bio podosta zanimljiv posto je sunce przilo, stajali smo u svakom selu da uzmemo vodu (posto je svako selo udaljeno svjetlosnim godinama od drugog) ali smo zato mogli stati u Udbini na postenom rucku gdje su nam preljubazni konobari napunili zalihe vode hladnom vodom i kilom leda (ne doslovno kilom

). Nakon toga smo stali u Gracacu jer mi se upalila tetiva u koljenu te nismo mogli nastavit biciklom. U Gracacu smo sjeli na vlak i isli do Splita gdje smo nastavili biciklom do Omisa. Izlaz iz Splita je bio poseban dozivljaj posto nigdje nema biciklisticke staze, juris > 40 km/h a kraj tebe duplo brze jure auti kojima se bas ne svidaju biciklisti na cesti

Put do Omisa je bio sasvim ok pa o tom nema niceg pametnog za reci. Doma smo isli kamionom te smo morali ici do Dugopolja da se ukrcamo na njega. Ako ste ikad isli iz Splita prema Dugopolju, sigurno se sjecate onog prekrasnog vijadukta koji je iznad provalije. E pa mi se ga sjecamo puno bolje posto smo se vozili 20 cm od ruba a s lijeve strane su nam jurili manijaci

Nakon par sati voznje u kamionu smo stigli kuci.
Za put se nismo spremali fizicki ni nista nego smo isli cisto na blef. Ako sam nesto naucio iz tog puta, to je onda sljedece:
- nikad ne sjedaj u camac sa pijanim lokalcem (most preko kojeg smo morali preci nije postojao pa nas je lokalni ribic preveo veslajuci camac (tj. sajku) gdje je camac bio max 5cm iznad vode. Jaja su nam bila u grlu te nam nije bilo bas svejedno

)
- nikad ne idi sa nekim tko se zeli natjecati i stici u roku keks na more da se kasnije moze hvaliti (nazalost, zbog prijateljevog natjeravanja me i pocelo boliti koljeno, on je potrosio cijelu tubu Deep Reliefa na mazanje svojih bolnih dijelova itd.) nego s nekim tko ce uzivat u tome

- kupiti jos jednu veliku termosicu (termosica nam je zivot spasila. Hladna voda je ostala hladna te je bila super osvjezenje u bitnim trenucima dok je sva ostala voda bila topla za kuhanje kave ili caja)
- ici sa dobrim sicem

(originalni sic od bicikla je bio toliko los da sam se zapitao je li tako boli silovanje u dupe)
- ne ici sa mobitelom koji ima karticu od Tele2 (Tele2 nema skoro nigdje signala i to me uzasno zivciralo. I sad kad sam isao u Split ga opet nije bilo na hrpetinu dijelova i jedva cekam da odem od njih)
Sve u svemu, super avantura. Ako cu moci, probat cu opet ove godine (sam ili sa curom) pa kud puklo puklo
Inace idem svako malo do Varazdina (iz Zagreba) te mi je trenutni rekord (2h i 20 min) brze vrijeme od vremena koliko treba vlaku da dode iz Zga do Vza (za one koji ne znaju, vlak ide sve okolo naokolo

)
Prosle godine sam malo jurcao po Lici te isao do Mreznice i tako to
Toliko od mene do sljedece biciklisticke avanture
