Moderator/ica: Moderatori/ce
Nakon sto su ga mnogi ljudi oko mene, po medijima i forumima totalno izgadili mogu reci da me odusevio na nedjeljom u 2!zlatkoA je napisao/la:I ?
Dali je itko gledao nedjeljom u 2?
Svaka čast Ivane!
Mislim da je to bio sarkazam:Dzole052 je napisao/la: Jedan me totalno pogodio a isao je od prilike ovako "vlada je dovela hrvatku do vrhunca a vi je sada zelite rusiti". Nevjerojatno mi je da to jetko moze stvarno misliti.
Ja se nadam... vjeruj mi, onda je bilo krcato sarkasticnih izjava putem sms-ashrike je napisao/la:Mislim da je to bio sarkazam:Dzole052 je napisao/la: Jedan me totalno pogodio a isao je od prilike ovako "vlada je dovela hrvatku do vrhunca a vi je sada zelite rusiti". Nevjerojatno mi je da to jetko moze stvarno misliti.
Bila je jednom anketa na Net.hr-u s temom: Koliko podrzavate Kosoricu (ili tak neka slicna tema). I kad su prvi put dosli rezultati, svi su je voljeli (ko i uvijekzole052 je napisao/la:A sjetio se necega... prije nekoliko godina frend isao se uclaniti u hdz i sada jedan od njegovih prvih poslova je bio da surfa i po portalima pise konentare pozitivne za hdz, tako i po forumima i da glasa na ankete po vise puta. Od kada sam to saznao vise ne vjerujem internet anketama ako imaju veze sa politikom i ne citam komentare na vijesti.
Tako da je lako moguce da su skupili hdz-ovci krizni stozer za vrijeme trajanja emisije i svi sa mobitelima salju poruke u nedjeljom u 2 pa tko ce vise i bolje
) i na kraju su ponovili anketu, samo su stavili da jedna IP adresa moze jednom glasat i rezultati su zacudujuce bili obrnuti Nitko ju ne voli Odi na stranicu hrt-a, sa desne strane imas 'htv na zahtjev' tu nadjes emisiju koja te zanima i odaberes epizodu, ako jos nisu stavili (jer je frisko) staviti ce...Markec je napisao/la:Nisam gledao emisiju, dal ima youtube snimak ?
aha, pogledat budem, hvalazole052 je napisao/la:Odi na stranicu hrt-a, sa desne strane imas 'htv na zahtjev' tu nadjes emisiju koja te zanima i odaberes epizodu, ako jos nisu stavili (jer je frisko) staviti ce...Markec je napisao/la:Nisam gledao emisiju, dal ima youtube snimak ?
Definiraj anarhiju?shrike je napisao/la:Ako pažljivo pogledate vidjet će te da on ne nudi nikakav konkretni plan, osim praznih fraza kao i ostale stranke "ja ću sve srediti", "uz mene će ići prosperitet", a onda počne pričati o feudalizmu i fašizmu i boga pitaj što sve ne demonstrirajući totalno neznanje i nepoznavanje ni osnovnih koncepata o kojima govori.
Najobičniji argumentum ad hitlerum i ad hominem.
Čak štoviše, ideja koju je iznio, "nacionalizacija banaka" koju bi vjerojatno proveo nasilnom metodom bi državu hrvatsku jednostavno anihilirala. Naravno, to bi bila vrlo populistička odluka koju bi svi pozdravali, ali idući mjeseca kada bi nezaposlenost bila /zbog lančane reakcije) 90%, krv bi svi pišali i pitali se " a što je bilo?!".
Ako se banke žele nacionalizirati dovoljno je otkupiti 50%+1 dionicu banke, a kako to nitko ne radi - ništa od nacionalizacije. Čim dopustite anarhiju u jednom aspketu, anarhija će biti svugdje.
Emma GoldmanAnarhizam je veliki osloboditelj čovjeka od fantoma koji ga drže zarobljenoga; on je arbitar i mirotvorac dviju sila u svrhu pojedinačnog i društvenoga sklada. Da bi to izveo, anarhizam je objavio rat pogubnim utjecajima koji su dosad sprječavali skladno stapanje pojedinačnoga i društvenoga nagona, pojedinca i društva.
Religija, područje ljudskoga uma; vlasništvo, područje ljudskih potreba; vlada, područje upravljanja ljudima, predstavljaju uporište čovjekova ropstva i svih strahota koje ono nameće. Religija! Kako samo ona vlada ljudskim umom, kako ponižava i srozava njegovu dušu. Bog je sve, a čovjek je ništa, kaže religija. Ali iz toga je ničega Bog stvorio kraljevstvo tako despotsko, tako tiransko, tako okrutno, tako strašno tegobno da su svijetom od njegova postanka vladali samo mrak, suze i krv. Anarhizam podiže čovjeka na pobunu protiv toga crnog čudovišta. Slomite svoje umne okove, kaže anarhizam čovjeku, jer sve dok ne budete sami mislili i prosuđivali, nećete se osoboditi vlasti mraka, najveće prepreke svem napretku.
Vlasništvo, područje ljudskih potreba, poriče čovjeku pravo da zadovolji svoje potrebe. Nekoć se vlasništvo pozivalo na božansko pravo, kad se obraćalo čovjeku istim napjevom, čak kao i religija, "Žrtvuj se! Odriči se! Pokoravaj se!". Duh anarhizma izdignuo je čovjeka iz njegova bespomoćnoga položaja. On sada stoji uspravno, lica okrenutog prema svjetlu. Naučio je da je narav vlasništva nezasitna, proždrljiva, razorna i spreman je zadati čudovištu smrtni udarac.
"Vlasništvo je krađa", rekao je veliki francuski anarhist Proudhon. Da, ali bez opasnosti po kradljivca. Monopoliziranjem čovjekovih akumuliranih napora, vlasništvo mu je ukralo pravo stečeno rođenjem i pretvorilo ga u siromaha i izopćenika. Vlasništvo čak nema ni vremenom istrošenu ispriku da čovjek nije dovoljno stvorio da bi zadovoljio sve svoje potrebe. Student početnik ekonomije zna da radna proizvodnost u posljednjih nekoliko desetljeća daleko nadmašuje normalnu potražnju. Ali što znači normalna potražnja za jednu abnormalnu instituciju? Jedina potražnja koju vlasništvo priznaje jest vlastita pohlepna glad za još većim bogatstvom, jer bogatstvo znači moć; moć da se podjarmljuje, satire, izrabljuje, moć da se porobljava, zlostavlja, ponižava. Amerika se osobito ponosi svojom velikom moći, svojim golemim nacionalnim bogatstvom. Jadna Amerika, od kakve je koristi sve njezino bogatstvo, kad su joj pojedinci koji tvore državu prezreno siromašni? Kad žive u prljavštini, nemoralu, zločinu, bez nade i užitka, beskućnička, bezemljaška vojska ljudskog plijena.
Općenito se priznaje da je stečaj neizbježan osim ako prihod nekog poslovnog pothvata ne nadmaši trošak. Ali oni koji se bave proizvodnjom bogatstva još nisu naučili čak ni tu jednostavnu lekciju. Svake je godine trošak proizvodnje u ljudskom životu sve veći (pedeset tisuća ubijenih, stotinu tisuća ranjenih u Americi prošle godine); prihod mase, koja pomaže stvarati bogatstvo, sve je manji. A ipak je Amerika i dalje slijepa na neizbježan stečaj našeg bavljenja proizvodnjom. A nije to njezin jedini zločin. Još je kobniji zločin što pretvara proizvođača u puki djelić stroja, koji ima manje volje i odlučnosti nego što njegov gospodar ima željeza i čelika. Čovjeku nisu oduzeti samo proizvodi njegova rada, nego je lišen i snage slobodne inicijative, originalnosti te zanimanja za stvari koje radi ili želje za njima.
Stvarno se bogatstvo sastoji od korisnih i lijepih stvari, stvari koje pomažu da se stvori snažno, lijepo tijelo i okruženje koje nadahnjuje da se u njemu živi. Ali ako je čovjek osuđen trideset godina svojega života namatati pamuk na špulu, ili iskapati rudu, ili graditi ceste, nema govora o bogatstvu. Svijetu on daje samo sive i ružne stvari, zrcalo je sumornoga i ružnoga života – odveć je slab da bi živio, odveć kukavica da bi umro. Čudno je reći, ali ima ljudi koji uzdižu tu umrtvljujuću metodu centralizirane proizvodnje kao najponosnije postignuće našega doba. Do kraja ne uspijevaju shvatiti da će, ako nastavimo svoju podložnost stroju, naše ropstvo biti potpunije od našeg ropstva u kraljevsko doba. Oni ne žele znati da centralizacija nije samo pogrebno zvono slobodi, nego i zdravlju i ljepoti, umjetnosti i znanosti, jer sve je to nemoguće u mehaničkom ozračju koje otkucava poput sata.
Anarhizam ne može drugo nego odbaciti takvu metodu proizvodnje: njegov je cilj najslobodniji mogući izraz svih prikrivenih moći pojedinca. Oscar Wilde određuje savršenu ličnost kao "ličnost koja se razvija u savršenim uvjetima, koja nije ranjena, osakaćena ili u opasnosti". Savršena ličnost je, prema tome, moguća jedino u društvu u kojemu je čovjek slobodan izabrati kako će raditi, izabrati uvjete u kojima će raditi i slobodu da radi. To je čovjek kojemu je izraditi stol, sagraditi kuću ili obrađivati zemlju isto što i slikanje za umjetnika i otkriće za znanstvenika – naime, rezultat nadahnuća, ustrajne želje i duboka zanimanja za rad kao stvaralačku silu. Da bi to bio ideal anarhizma, njegovi se gospodarski ugovori moraju sastojati od dobrovoljnih proizvodnih i distribucijskih udruga, koje će se postupno razviti u slobodan komunizam, kao najbolje sredstvo proizvodnje s najmanjim utroškom ljudske snage. Anarhizam tako priznaje i pravo pojedinca, ili nekoliko pojedinaca, da se u svako doba dogovore o drugim oblicima rada, u skladu s njihovim ukusima i željama.
Takvo slobodno iskazivanje ljudske energije moguće je jedino pod uvjetom potpune pojedinačne i društvene slobode, a anarhizam upravlja svoje sile protiv trećeg i najvećeg neprijatelja cjelokupne društvene jednakosti; naime, protiv države, organizirane vlasti ili ustavnoga zakona – područja vladanja ljudima.
Baš kao što je religija sputala ljudski um, ili kao što je vlasništvo, ili monopol nad stvarima, podredilo ili ugušilo ljudske potrebe, tako je država zarobila njegov duh, nalažući svaku fazu vladanja. "Svaka je vlada u biti", kaže Emerson, "tiranija". Nije važno je li riječ o vladi izabranoj božanskim pravom ili većinskim pravilom. U svakom je slučaju njezin cilj potpuno podrediti pojedinca.
Osvrćući se na američku vladu, najveći je američki anarhist, David Thoreau rekao: "Što je vlast drugo do tradicija, premda novijega datuma, koja nastoji sebe neumanjeno prenijeti na potomstvo, ali svakim trenom gubi svoj integritet; ona nema životnost i snagu ijednog živog bića. Zakon nije učino čovjeka ni truku pravednijim; a oni koju su ga poštovali, bili mu čak skloni, svakodnevni su posrednici nepravde."
Uistinu, temeljna je odrednica vladavine nepravda. Arogancijom i samodostatnošću kralja, koji je nepogrešiv, vlade naređuju, sude, osuđuju i kažnjavaju i najnevažnije prijestupe, dok se održavaju najvećim prijestupom, uništavanjem pojedinačne slobode. Tako Ouidaova ima pravo kad smatra da "država jedino želi usaditi u svoj puk one osobine kojima se provode njezini zahtjevi i puni njezina blagajna. Njezino je najveće postignuće to što je svela čovječanstvo na to da radi poput satnog mehanizma. U takvu ozračju sve tananije i istančanije slobode, koje zahtijevaju poseban tretman i više prostora, neizbježno presušuju i nestaju. Država zahtijeva porezni aparat koji radi glatko, blagajnu bez manjka, i javnost, jednoličnu, pokornu, bezbojnu, malodušnu, koja se ponizno kreće poput stada ovaca duž ravne ceste između dvaju zidova".
Čak bi i stado ovaca odoljelo državnim smicalicama, kad država ne bi rabila pokvarene, tiranijske i tlačiteljske metode za svoju svrhu. Zbog toga Bakunjin odbacuje državu jer za njega je ona istoznačnica za odricanje od slobode kako pojedinca tako i manjina – ona znači uništenje društvenoih odnosa, uskratu ili čak potpuno nijekanje samoga života, zbog vlastita uzdizanja. Država je žrtvenik političke slobode i poput vjerskoga žrtvenika, ona služi ljudskoj žrtvi.
Zapravo, teško da postoji suvremeni mislilac koji se ne slaže s time da je vlada, organizirana vlast, ili država potrebna samo za to da bi se održali ili zaštitili vlasništvo i monopol. Samo se u toj ulozi država pokazala učinkovitom.
