Evo vam ovakav primjer:
Uzmite dvoje običnih, prosječnih korisnika. Ne baš tutleka, ali ono da si znaju sami nešto instalirati.
Jednom dajte Windowse XP (nemojte slučajno Vistu - budimo na strani Microsofta malo

)
Drugom dajte najnoviji, svjedno, Ubuntu, Mandrivu ili Fedoru. OpenSuse kad izađe, zašto ne!
Obojica gurnu instalaciju u svoje driveove i nakon instalacije što imamo:
Ovaj koji je instalirao WinXP sad ima pitanja za hrpe drivera koje treba učitati, hrpe pitanja, hrpe dialogboxova. Pa sad ti traži CD-ove od chipseta, grafičke, zvučne....Preko interneta će u tim prvim iteracijama postavki malo što napraviti, sve mora imati na CD-ovima. Te instalacije na Cd-ovima vrlo su često vrlo upitne jednoznačnosti i proces instalacije ne teče jednako za sve njih...
Ovaj koji je instalirao Linux, nama što više puno. Eventualno mu sustav priopći da postoje restricted driveri, te da ih uključi 8jedan jedini klik mišem), a sve ostalo čini on sam. Dobro, mora i šiftu utipkati. Fala dragome Bogu da mora, pa da se odmah nauči da kad nešto prčka i kad ga pita za šifru nije nešto bez veze i da se skoncentrira na ono što radi...
Ovaj prvi gleda po start meniju i traži Word - aha!? Kako da ne, nema tamo ničeg. Čak niti antivirusnog programa...
Ovaj sa Linuxom već lagano radi. Otvorio je OpenOffice, probao printati i nema što više trkeljati po sistemu.
Jedinu manu koju mogu naći Linuxu u ovom, opisanom procesu jesu problemi sa onim hardwerom koji još nije podržan od strane Linux kernela, no toga je svakim danom sve manje i manje.