Preživjeli smo milenijski bug, smak svijeta 6.6.2006. godine i onaj naknadni majanski 21.12.2012. godine. Pa smo tako, barem zasad, preživjeli i taj 14. listopada, uglavnom zato jer smo na vrijeme pobjegli od Desetke. (Iako, ruku na srce, u trenutku pisanja ovih redaka nema udarnih vijesti da je prestanak podrške Desetki nešto značajnije utjecao na
market share, niti je život stao.)
Na kraju se dogodilo to da je svatko od troje aktera (moja malenkost included) instalirao po jednu od Linux distribucija. Jedan Bazzite, jedan CachyOS i jedna Noobara. Potonja je dobil nadimak jer jedan od gejmerski nastrojenih članova obitelji tvrdi da je
noob za Linux i GNU pa otud i pokrštavanje distre - Noobara (umjesto Nobara).

Prošlo je tek dva tjedna i nešto sitno, podaci za značajniju statističku obradu se još skupljaju, ali prvi dojmovi su ohrabrujući. Sami su uspjeli pročačkati neke stvari u konfiguraciji sustava (uglavnom grafički prikaz), a ono malo što sam testirao ja s njima, ne mogu reći da postoji vidljive razlike između Nobare i Bazzita. No, o Fedorativima jako malo znam.
CachyOS je zvijerka Arch-evskih korijena i to se osjeti na rasterećenosti sustava. Tradicionalno sam odabrao XFCE u Calamaresu, a od ostalog softvera dao sam instalirati jedino Firefox. U "ajdl" (
idle) stanju, moja 7 godina stara konfiguracija žvače tek 7-8% RAM-a (od 16 GB total) naspram Desetkinih cca 15%-20%. CPU opterećenje je oko 1-2%, a temperatura ne prelazi (ako je za vjerovati očitanju senzora) nekih 35 Celzijusa. Doduše, ušli smo u hladniji period godine, a ja volim držati svoju sobu na nekih 20 Celzijusa pa okolišni uvjeti rade svoje. Nobara se čini nešto težom sa 12% opterećenja RAM-a.
Najbitniji testovi su, dakako, bile računalne igre. Stariji/osvježeni naslovi poput Age of Empires 1 HD, StarCraft 1 HD i StarCraft 2, Pharaoh i Commandos serijal prošli su bez ikakvih poteškoća. Malo sam kožu ogulio na Apogee-jevom Commander Keenu, ali "trial and error" u DosBox-u još traju.
Kao ljubitelj sci-fi naslova, Star Wars: The Old Republic i Star Trek Online su redovito na playlisti. Kada sam ih prvi put pokrenuo kroz PlayOnLinux prije nekih desetak godina, iznenadilo me da su igre i tadašnji komp bolje "prodisali" nego na ondašnjoj Sedmici, unatoč svim zaobilaznicama poput Wine-a kroz koje moraju proći da bi funkcionirali kao na Prozorima. Kroz Valve-ov Steam+Proton, te iste dvije igre danas još ljepše klize iako Star Trek Online tu i tamo ima neke grafičke artefakte, uglavnom u nedostatku generiranja pojedinih nijansi boja.
Zadnji test je bio multiplayer u Stellarisu (native Linux client, ofc). Međuzvjezdani sukob između Cachy Collectivea, Bazzite Dominiona i Nobara Republike traje nekoliko dana, ali zasad su svi (barem interno) stabilni.
Iako je tek prošlo dva tjedna od instalacije, prvi dojmovi i iskustva su pozitivni i ohrabrujući, a 14.10. kao da se i nije dogodio. A i šuška se da je jedan od starijih ukućana (aka deda) otkrio Zorin 18, ali o tome u nekom zasebnom javljanju.
Eto, toliko od mene.
In their respective beginnings, Linux, Olympics and Esperanto had one thing in common - good will.