Moj odnos prema fotkama je najsličniji Bertoneovom, ali uz drugačije grupiranje.
Na jednom disku imam mapu: "slike glavne", na drugom "slike kopija". Ove "glavne" su master i nalaze se na backup disku koji je doduše aktivan u računalu, ali na njemu nisu stvari koje se svakodnevno koriste. Slike kopija su naravno kopija glavne mape i one su u redovitoj upotrebi. Pored toga imam sve na prijenosnom disku koji služi samo i isključivo za backup slika i obiteljskih filmića. Normalno, sve je još i na DVD-ima, te na kćerinom računalu.
Na trećem disku imam "Radnu mapu" u koju iskopiram slike sa svih uređaja ugrubo, po mapama, najčešće na brzinu, pa kad ulovim vremena preimenujem ih i pospremim. Za preimenovanje koristim Gwenview, koji to u novijim verzijama radi vrlo brzo uz pripremljene "šprance". Pojedinačna slika ima naziv po vremenu nastanka iz exif-a, uz u novije vrijeme (par zadnjih godina) i naziv uređaja s kojim je slikano, npr: 2013-06-15-fuji-023.jpg ili 2013-06-15-casio-004.jpg.
Za bilo kakvo kronološko redanje slika nužan je naopaki format datuma koji počinje godinom, pa mjesecom itd. jer inače prije ili poslije nastane zbrka.
Slike su grupirane u mape po godinama, unutar kojih su mjesečne mape (npr. 2004. 05) uz desetak dodatnih, specifičnih mapa.
Iako se radi o oko 30 tisuća slika sistem radi besprijekorno, ne zahtjeva puno vremena za ažuriranje. Po par minuta za brzinski "istovar" slika u radnu mapu, te možda 1 sat mjesečno za preimenovanje i raspoređivanje.
Usput, nevezano za organizacju slika.
Slikam od 4. osnovne, kad sam već vodio foto grupu u OŠ. Ljubav prema fotkanju mi je prenio tata koji je prvi fotić kupio 1952, a i danas sa 78. godina voli poslikat koju. Prije smo doma uvijek imali C/B foto labos. U tih 60-ak godina je promijenio možda 5 aparata. Ja bih pak svoje analogce teško i pobrojao. Ponekad me malo opere nostalgija za analognom fotografijom, ali tu priča staje.
Najveći nedostatak digitalne fotografije je njena hiperprodukcija, te postojanje iste većinom samo u virtualnom obliku.
Fizičke fotke u foto albumu su zakon. Naša je greška što rijetko izrađujemo slike, pa kad ih se nakupi, postaje preskupo.
Nije reklama, ali u Mulleru povremeno imaju akcijske cijene, pa 10x15 slika dođe kakvih 30-40 lipa, zaboravio sam točnu cifru.
Čeka se oko tjedan dana. Negativno je variranje kvalitete. Jednom su slike fenomenalne, vrhunske, drugi puta jedva podnošljive, a radi se o istim fotkama, pa treba imati i sreće.
Zgodna je stvar i foto knjiga, kod koje nikad nema problema s kvalitetom.
Dok sam koristio windowse, dosta sam slika printao svojom pixmom 5200, koja je na originalnom Canon vrhunskom papiru radila vidno bolje slike nego iz foto labosa. Slika me došla kakvih 2,5 kn po komadu, pa sam bio vrlo izbirljiv kod odabira kandidata za printanje. Prelaskom na linux, pixma postaje povijest jer štanca samo neke draft mode grozote.
Spremanje osobnih slika u oblak na neki pitajbogagdje udaljeni disk mi ne pada na pamet, kosi se s mojim poimanjem privatnosti.
Ispričavam se na dužini posta.
PS. Gdje da otvorimo temu Digitalna fotografija? U kojem podforumu?
Where there is a gui there's a way.