Bok, ljudi! Nije me zbilja dugo bilo na forumima premda već mjesecima spremam završni dio svoje davno započete trilogije o Linuxu i renesansi.
Ovaj put sam došao da se malo pojadam. Nije tajna da nam je školstvo na svim razinama pomalo u kaosu. Ne znaš tko pije, tko plaća, tko povraća (istini za volju, plaćaju roditelji, povraćaju djeca, ali tko pije?). Nedavno sam preuzeo jednu zamjenu iz fizike, ali zbog odsutnosti radnog kolege sam preuzeo ovog tjedna i informatiku na neko vrijeme. Zadnji put sam radio u školi tamo davne 2015.-te i lagano sam se ušokirao koliko se unutar samo desetljeća opća kultura i opće znanje srozalo. Ne mogu, naravno, kriviti samo učenike jer je to spleteno klupko izazova. Pored nekih roditelja i nastavnika, klinci su još super ispali.
Prvi tjedan zamjene
Međutim, na informatici sam se posebno nasekirao. Kolega kojeg mijenjam je za svaku pohvalu: organiziran, dosljedan, strog ali i pošten i učenici otvoreno priznaju da se puno trudi (a čini se da je i prirodno talentiran za rad s osnovnoškolcima). I nastavni materijali za predavače, pripremljeni od strane nakladnika, izgledaju lijepo i organizirano...
Ali od sadržaja sam poludio. Učiti Word, Excel, i Powerpoint mi je jasno. To su, ajmo reći, osnovni alati komunikacije. Međutim...
Slomio me MS Access
Nisam ga nikad koristio, a bogami nijedan od njegovim "open source" pandana. Jedna slika u knjizi, druga meni na ekranu. Pa onda dođem na samu nastavu, smatrajući se pripremljenim i kompetentnim...
A kad ono... zvono! Ja, naravno, već neko vrijeme nisam na Prozorima, koristim LibreOffice koji još uvijek koristi superiorniji format - padajuće izbornike, a ne one blesave gumbe prilagođene za touchscreen. Još je to nekako prošlo. Obrukao sam se, ali hajde, bit će bolje idući tjedan. Moram se bolje pripremiti (ne znam kako jer više nijedno računalo doma nema Win/MS Office
).No kad sam sa petašima išao predavati o mapama i datotekama (kako ih stvarati, sortirati, preimenovati, ya know... basic s*it)... Jaoooo!!!
Shvatim da jedan učenik ima Osmicu, drugi Desetku, treći Jedanaesticu, a udžbenik pisan sa slikovnim primjerima za... Sedmicu
I opet ispadnem nekompetentan samome sebi jer ne mogu slijediti užbenik informatike za djecu dobi 10 godina. Poslije sam u kabinetu ispsovao svu živu, neživu i sakralnu prirodu.Eh, da mi je moja Tuxinija...
I u vožnji doma si mislim: "Joj, da mi je Linux, bilo koji... na svima isti OS, isto sučelje."
Mislim da bi Zorin ili Ubuntu bili super. Ovaj prvi je prozorast, a ovaj drugi ionako ima dobru jezičnu podršku za hrvatski (ne znam koliko je to transferrable na Zorin, ali pretpostavljam da je isti par čarapa).
Naravno, ima i tu jedan tehnološko-društveni aspekt. Moja generacija (kasne 1980.-te) odrasla je uz televizor, pisaću mašinu, male diskete, tipkovnice i ekrane. Ovi danas ne vide dalje od tableta i mobitela koji, ponekad mi se čini, sa stolnim računalima i laptopima veze nemaju.
Nego eto... ja sam se ispuhao, hvala kaj ste me potrpjeli malo. Idem ja sad pisati treći nastavak pa da i to dovršim kak se spada.
