Da, zanimaju me određene fizikalne i psihološke komponente cijele ove priče s John Titorom koje mi se ne uklapaju da bi sebi dokazao kako se radi o najobičnijem hoaxu ili fejku, tim više što cijelu stvar morate sagledati iz perspektive 2000. godine, dakle 15 god. unatrag što nije malo:bertone je napisao/la:@Grofe, sorry... morao sam jer izgleda da nitko nije pročitao što si napisao... odnosno da te u cijeloj toj priči jedino zanima fizika i da li je to moguće
- Priča oko više dimenzionalnog multiverzuma koja se odlično uklapa u M-teoriju struna, a po kojoj je moguće imati paralelne univerzume: Ovime se anuliraju paradoksi i daje mogućnost da svaka vremenska linija postojanja može imati svoj slijed događaja koji nije u koliziji s nekom drugom, jer ne mogu postojati točno dvije vremenske linije koje se izvršavaju u točno istom trenutku
Da bih ovo preslikao na naš 3D prostor, pokušajte zamisliti da postoji materija koja može u isto vrijeme zauzimati isti prostor. Međutim, ovdje treba razlučiti "gustoću" tog prostora. Ako se materijalna čestica može dijeliti sve finije i finije, time se i razmak između te dvije čestice smanjuje. No, uglavnom kako ne možete staviti svoju ruku U svoju drugu ruku jer ne mogu zauzeti isti prostor, tako je moguće da s dodatkom još jedne vremenske dimenzije imate isti slučaj s vremenskim crtama kojih može biti "n". I sam Titor naglašava da nije problem otići u neko vrijeme, nego je problem s navigacijom kroz vremenske crte, a posebno s povratkom u točno onu liniju događanja koja je vaša, jer morate pogoditi točno isti (ili možda samo dovoljno točno, jer ne znamo koliki je "gap" između vremenskih linija) djelić vremena kada ste otputovali iz ove vremenske linije. - Lik u 2000. godini govori kako će CERN jednog dana početi proizvoditi mikro singularitete u LHC-u, što se koliko znam od ove godine i počelo dešavati. Nitko od fizičara ne zna eksperimentalno što će ti singulariteti donijeti novoga u znanost jer ih do sada još nitko nije stvorio. Ako su po teoriji Hawkinga mikro singularnosti postojale prilikom Big Bang-a, te ih LHC zaista može stvoriti, zaista se i lagano stvara motor ovog time-machinea.
OK, možda treba energije oko 13 TeV-a da se singularitet stvori, ali ga je možda zaista lako održavati "živim" i postojanim, te ga kontrolirati putem relativno slabog elektro-magnetnog polja (kao što stroj zaista i radi). U slučaju iznenadnog kvara stroja singularitet se ne bi pretvorio u crnu rupu i pojeo Zemlju, nego bi ispario, kao što isparavaju u LHC-u.
E sada, ako imate singularitet kao novu vrstu "pogonskog goriva" s kojom možete upravljati gravitacijom preko malih potreba za energijom (čime onda gosp. Miko Taku nije u pravu sa svojom argumentacijom) i to putem obične interakcije s dvije takve i zaista dobivate Tiplerov sinusoid kao verziju Tiplerovog cilindra onda meni cijela priča dobiva na težini. - Ne zaboravite da je uređaj prikazan na fotografijama, na detaljnom i jednostavnom dijagramu i shematskom presjeku, te je stvaranje horizonta događaja prikazano na grafikonima razvoja Tiplerovog sinusoida.
- Nadalje, ako je istinita priča oko bezbroj vremenskih linija i beskonačno (ili konačno koliko je konačan i naš 3D svemir) mnogo vremenskih slijedova događaja, te ako se to čak poveže i s nekim teoretiziranjima kako bi svemir možda mogao biti i hologram onda meni priča stoji sve bolje i bolje. Pogledajte: Imate Titorovo predviđanje da će CERN početi raditi singularitete i očito je tu pogodio u sridu, no ove grozne stvari se nisu desile. Moguće da je netko opet intervenirao u našoj vremenskoj liniji nakon njega i opet stvorio novi vremenski slijed kojeg iz nekog razloga NAŠA SVIJEST prati ili je NAŠA SVIJEST podešena na baš tu vremensku liniju. Jer, ako zaista postoji n vremenskih linija u kojima postoji i n nas samih, kako to da smo svjesni samo jedne ili bolje, kako to da smo ugođeni samo na jednu svjesnost, a ne i na svjesnosti ostalih "nas samih" koji nedvojbeno postoje u ovakvoj konstrukciji multiverzuma.
Dati ću vam jedan primjer koji mi se desio u životu, pa se često pitam nije li se tu desilo nešto slično. Vozio sam se sa tada curom, a danas suprugom iz vikendice doma. Tada baš jedno 15 godina mlađi vrlo sam neoprezno išao u pretjecanje jednog traktora za kolonom i došao do trenutka kada je frontalni sudar s autom iz suprotnog smjera postao neizbježan. U tom djeliću sekunde mislio sam da smo gotovi. ali - nismo! Lik je skrenuo na bankinu i izbjegao sudar u istom tom djeliću. Sada imam neki osjećaj da se taj sudar zaista i desio u nekom vremenskom slijedu, no svijest mi se "preswitchala" na drugu, povoljniju vremensku liniju u kojoj ostajemo čitavi. Naravno, ovo je samo moje filozofsko naklapanje, no isto tako je moguće da snovi koje sanjamo zapravo prebacuju našu svijest u neke druge "nas" na drugim vremenskim linijama i mi malo škicamo u te naše druge svjesnosti. Mi ne možemo dokučiti što svjesnost jest i što nas čini svjesnima. Znamo samo posljedice toga gledajući rad mozga i neurona na 3D skali. Isto kao da gledate kako putuju impulsi između raznih chipseta na računalu, ali iz toga ne zaključujete što i zašto sam program na računalu radi, a kamoli napraviti reverse engineering programa koji uzrokuje te impulse između čipova!
Ne možemo dokučiti našu svijest jer mi taj "program" nismo pisali i lako je moguće da je i naša svjesnost produkt više od 3+1D prostora. - Čak i priča o problemu s UNIX-om i onim prastarim IBM-om dobiva na kredibilitetu, ako je pogledate iz prizme događaja koji su opisani u prvom dijelu ove brošure gdje je netko čerečio cijelu tu stvar s Titorom (pročitajte si malo, npr. do Yellowstonea)
- I na kraju ostaje činjenica kako je taj Titor negdje u prvim mjesecima 2001. nestao iz našeg vremena. Zar bi netko psihotičan samo tako odustao od cijelog svog konstrukta kojeg je tako detaljno gradio?? Psihotični ljudi stalno imaju potrebu dokazivati svoje tvrdnje i uvjeravati okolinu (kao što je to radio onaj Icke)
I da, ako ima voljnih za ovu tematiku, dajte pročitajte i te linkove na koje se referiram, jer meni tu ima previše dima, a da ne bi bio i pokoji jezičac plamena.